Mirisi su emocije, mirisi su sećanja…

*Scroll down for English versionZnate onaj osećaj kada vas miris u sekundi podseti na neku osobu, na događaj? U momentu vas vrati u sigurnost detinjstva, u zagrljaj izgubljene osobe, u epicentar nekog doživljaja… Kažu da nije ni čudo što je tako jer je centar za čulo mirisa odmah pored centara u mozgu koji su odgovorni za emocije i memoriju. Pa dok konkretne informacije o mirisu stignu do svesne obrade, mi smo se već uveliko vratili u prošlost i evocirali sve (ne)željene uspomene. Možda baš zato mirise teško možemo rečima opisati. Mnogo teže nego slike koje vidimo, ili čak zvuk koji čujemo. Mirise lako vežemo za emociju, a nju treba doživeti, pre nego verbalizovati. Zar ne?

Iako sam veliki protivnik pušenja, i dan danas mi kroz telo ponekad prostruji sva ona sigurnost, nevinost i prijatna neizvesnost kada leti uz otvorene prozore u kolima osetim tračak dima neke slabije cigarete. Jer mi kroz glavu proleti mentalna slika mene i sestre koje ležimo na zadnjem sedištu našeg starog Yuga, dok mama puši na prednjem sedištu da ne bi često pravili pauze, već što pre stigli na letovanje u Grčku.
Ili specifične note nekog cvetnog parfema, koji podsećaju na kremu koju je koristila žena koja nas je čuvala. Naša Joka. Pa ti u glavi niz prepoznatljivih slika iz tog perioda detinjstva.
Pa miris kantine u školi u koju si nekim poslom ušao posle 20ak godina… A kroz stomak ti prostruje svi oni leptirići, ali i iglice zbog prvih ljubavi i patnji koje si na tim hodnicima proživeo.
I miris vlažnog sunđera za tablu. Pa odmah evociraš svu onu tremu i stanja neizvesnosti na časovima, kad se plašiš da ćeš biti prozvan da odgovaraš.
Ne moraju to biti ni neka konkretna iskustva iz lične prošlosti. Neke mirise jednostavno uvek vežeš za specifične asocijacije. Tako mene miris pokošene trave uvek vrati u detinjstvo. Hlor me uvek podseti na bazen, na nešto čisto. Na čisto me podseti i miris limuna ili pomorandže. Miris posle letnje kiše na romantiku. I sobe imaju svoje specifične mirise. Gotovo svaki put kada odem kod roditelja volim da barem na kratko otvorim vrata svoje devojačke sobe i dozvolim da me zapuhne njen miris, i barem na kratko sa sobom donese talas detinjstva i nevinosti.

Na žalost, imaju mirisi i onu negativnu stranu. Kada te vežu za negativna iskustva, koja bi najrađe zaboravio. Čuveni Pacco Rabbane Million parfem me uvek podseti na jednog momka koji mi je zadavao dosta problema u prošlosti. A na žalost, taj parfem je dugo bio izuzetno popularan. No, bio je to dobar trening za moje živce. Pre neki dan sam napravila neki namaz u kojem je dominantan ukusu imao bosiljak, ali je on na žalost koleginicu podsetio na smrt njene bake, jer se igrom slučaja na dan njene sahrane na sve strane osećao bosiljak.Koji mirisi vama padaju na pamet?

English version
You know that feeling when a scent immediately reminds you of some person, or event? In one second you are thrown back to the innocence of your childhood, into the arms of a loved one, in the epicentre of some event.. It`s said that it`s no wonder it`s like this with the scents because the olfactory centre is situated right next to the centres for emotions and memory in the brain. So, while the information about some smell manage to get to our conscience, we have already come back to the past and evoked some (un)wanted memories. Maybe that`s why we can hardly explains some smells. Much harder than some images we see, or sounds we hear. Smells we can easily attach to the emotion, and you must experience the emotions, rather than verbalise it. Right?Even though I`m pretty much against smoking, still sometimes through my body flows all of that security, innocence and pleasant uncertainty when in summer with open car windows I smell a smoke from some lighter cigarette. Because through my head there`s immediately mental image of my sister and me who are laying down on the backseat of our old Yugo, while our mother is smoking a cigarette front of the car, so that we wouldn`t make much stops, but get to Greece sooner.Or some specific notes of a floral perfume, that remind me of a hand cream that was used by one old lady that was taking care after us when we were children. Our Joka. And that your head is full of images from your childhood.

And then the smell of school canteen in which you suddenly bump into some 20 years after.. And through you stomach flow all the butterflies, but little needles also, because of all the loves and sufferings you experienced in that school.

Then the smell of a wet board sponge in the school. And then you evoke all the nervous moments of uncertainty, when you were in fear of being called to answer the questions from the teacher.

It don`t have to be about some concrete experiences from the past. Some smells you just connect to some specific associations. That`s how a smell of a freshly mawned grass brings me back to childhood. Chlore reminds me of a pool, of something clean. Lemon and orange also remind me of something clean. The smell after the summer rain brings me romance. Rooms have some specific smells too. Almost every time when I go to my parents` house, I like to open the door of my girl room and let its smell come to my nosils, and to, at least for a little while, bring a wave of childhood and innocence with it..

Unfortunately, some smells have that negative side also. When they connect you to negative experiences, which you would gladly forget. The famous Pacco Rabbane Million perfume always reminds me of some guy from the past who was really making me troubles. And that perfume was really poplar around here 🙁 However, it was a good training for my nerves. A few days ago I made some dip, with dominant basil note. Unfortunately, it reminded one of my colleagues on the death of her grandmother, because on the day of her funeral there was the smell of basil everywhere.

What scents have come to your mind now?

Moje ime je Aleksandra. Ja sam majka i žena, psiholog i freelance pisac. Često mislim da nešto može bolje i lepše. Osim kada odlučim da uživam u trenutku baš onakvom kakav jeste. Jer, život je onakav kakvim ga mi napravimo!

Podeli ovaj postPin on PinterestShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn

14 thoughts on “Mirisi su emocije, mirisi su sećanja…

  1. Miris pite koju nana pece, Arpez i Lankomovi karmini su tetka. Bohor mirise na mamu. I Chic. Miris jelovine kad se otvore vrata radionice. Mentol bombone iz nanine tasne.
    Sveze pecen hleb podseca na inflaciju. Bagrem i lipa na bombardovanje..Posebno losa secanja bude Diorov Kuros i TM Angel.
    Zimzelene iglice podsecaju na Zaostrog, majcina dusica na Romaniju..

  2. Mirisi i boje – prva sećanja i prvo zauzimanje prostora u memoriji malih sivih ćelija. Sve dođe i prođe, a ona ostaju. Isti mirisi različite asocijacije, ali ima i onih koji kod svih nas bude slična, pa čak ista sećanja i emocije….miris mora, svežeg pečenog hleba,…

  3. meni svaka kuhinja ima svoj miris. i točno znam kak očija kuhinja miriši. i onda me, nasred ceste, neki miris koji dopire iz nepoznatih prozora, zna prebaciti u kuhinju meni dragih ljudi, u neke prošle dane:)
    neke parfeme sam koristila u razdobljima koji mi nisu mili, i sad ih ne mogu smisliti.
    neki ljudi nosili su neke mirise, na koje i sad reagiram.
    slažem se, jako su bitni mirisi.

  4. U mojim godinama mirisi mi vracaju secanja na moju mjku koje nema vec 28 godina.Nivea na koju je mirisala,miris hleba iz pecnice,pekmeza od kasija dok se kuva…Hvala ti na ovom postu:))

  5. Odlično si ovo sve rekla 🙂 i meni je odmah na pamet pao miris cigareta iako već odavno ne pušim, ali me uvijek vrati u neka dobra stara sjećanja kad imam dojam da je sve bilo jednostavnije i bezbrižnije 🙂

  6. Kad osetim neki poznati miris on me podstakne na takvu lavinu asocijacija. Kada vidim sliku nekih kajzerica onda se uvek pitam da slučajno nisu kao one iz 'Snežane'. Od njih su pravili divne sendviče sa salamom, uz njih se pio jogurt iz velikog bureta. I ako je to bilo pre celih 60 godina ti mirisi me podsećaju na nedeljnu šetnju i vožnju bicikla na Kalemegdanu sa roditeljima.

    Koje zadovoljstvo si mi pričinila ovim postom sigurno ni ne pretpostavljaš!

  7. Baš pravi post.. skroz se slažem… imam neke parfeme koje sam prestala koristiti jer me podsjećaju na stvari koje želim ostaviti iza sebe… moćna su stvar ti mirisi.. baš moćna..

  8. Kako divan post! Eto, ja bas o mirisima pisah u svojoj zadnjoj prici, ima ih more, ne znam koji bih prije. Neki dan sam ulicom isla iza jednog starijeg cikice koji je imao jako slican miris kao moj pokojni deda, otac moje majke. Takav ima dosta ljudi u tom dobu, ne znam sa cim je povezan, ali eto, kilomterima daleko od kuce i Balkana, neki covjek sa potpuno drugacijim danim mirise kao neko moj, koga vise nema. I to mi je trebalo.

    Hvala ti za ovu pricu.

    :*

  9. Daaaa, mirisi, boje, sećanja, emocije…neraskidiv spoj…
    Ja sam čitav post na tu temu napisala, da se ne ponavljam sad….ali mi je posebno draga tvoja uspomena, sestra i ti u jugu na putu za Grčku…mogu da osetim atmosferu i bezbrižnost 🙂

  10. Jako dobro pamtim mirise, i odmah mogu da povezem sve kroz ceo jedan film secanja u mojoj glavi.
    To me nekada cini mnogo srecnom i zadovoljnom, pogotovo ako su mirisi poznati i to iz detinjstva!!
    Divan ti je tekst i post!! <3

  11. Broj jedan mi je miris omeksivaca, imam vise favorita. Intresanto ali na primer obozavam miris sumpora kad se ugasi sibica.
    Mi cak se i zaljubljujemo u muske spram mirisa, tako da sigurno miris mog dragog nema cenu!

Volela bih čuti tvoje mišljenje: