Da, dobro ste čuli. Ovo neće biti jedan u nizu tekstova koji govore o tome koliko su crtaći štetni, tj. koliko izloženost televizoru, telefonu, tabletu šteti deci.
Bombardovani smo takvim tekstovima svaki dan, sa sve sličnim rečenicama i savetima koji roditeljima samo stvaraju dodatni pritisak.
Ja ću pokušati malo da ublažim celu tu sliku, i da dam savete koji su više primenjivi u realnosti.
Koje su dobre strane gledanja crtaća?
Znamo ih svi, ali se skoro uopšte ne spominju, jer se akcenat uvek stavlja na „zatupljivanje“ dece i zračenje.
Pa, hajde onda da ovde navedem i koristi gledanja crtaća:
1.Mnogoj deci to bogati rečnik.
Naravno da je najvažnije da vi stimulišete razvoj govora i vokabulara kod svog deteta. Međutim, ako puštate kvalitetne crtaće detetu, veća je šansa da u njemu budu pokrivene razne teme kojih se vi ne biste ni setili. Da ne pričam o npr. engleskom jeziku.
2. Deca iz njih mogu učiti o mnogim svakodnevnim pojavama.
Mi smo zahvaljujući Pepi znali da u barice ne skačemo bez čizmica. Od Blejza smo naučili šta je centripetalna sila, ubrzanje i masa. A i kad ide po stanu i ponavlja „Ej šefe, koji ti je vrag?“, mi se ceo dan od srca smejemo i uživamo.
3. Grade socijalne vrednosti i stavove o odnosima među ljudima.
Na primer, skoro svi crtani filmovi na programu Nick Jr govore o pozitivnim i važnim vrednostima: zajedništvu, timskom radu, poštenju, radnim navikama, trpljenju poraza, praštanju. Patrolne šape uvek pomažu i timski su igrači. Maks jeste malo nestašan, ali je Rubi izuzetno strpljiva i asertivna sa njim, a on je na kraju i posluša.
4. Predstavljaju dobru podlogu za dalje zajedničko učenje.
U vašim svakodnevnim pričama i izgradnji zaključaka crtani filmovi mogu biti odlični primeri za neko objašnjavanje. To su junaci koji su njima bliski i sa kojima će lako moći da se identifikuju. Na primer, Maks (Maks i Rubi) ima jednog drugara koji je u kolicima. To nam je bio primer priče o različitostima i toga zašto neka deca ne mogu da hodaju. Pa smo se posle nadovezali i krenuli da činimo dobro delo tako što smo se uključili u akciju Čep za hendikep, za koju i dan danas skupljamo čepove.
5. Mogu podsticati razvoj intelektualnih funkcija.
Ovde je naročito važna ta umerenost, jer ukoliko se pretera uticaj će biti upravo suprotan – crtaći će zaista usporavati intelektualni razvoj. Ukoliko se doziraju i daju „pravi“ crtaći, oni itekako mogu podstaći razvoj pamćenja, pažnje, koncentracije.
A šta je sa preterivanjem? Zračenjem?
Svima je jasno da nije dobro da vam dete po ceo dan, danima samo gleda crtane filmove.
Pored nekolicine ljudi koja forsira nepostojanje televizora u kući i apsolutnu zabranu gledanja crtaća, većina ljudi se slaže da je suština u umerenosti.
No, razlika je u tome kako različiti ljudi gledaju na tu umerenost.
Ranko Rajović, tvorac NTC učenja, je u nekom kontekstu spomenuo (ili nije ni spomenuo, a ljudi istrgli iz konteksta) da je na ranom razvoju dozvoljeno samo po pola sata dnevno da se gledaju crtaći. Posle toga dolazi do polaganog izumiranja moždanih ćelija.
I onda su svi portali, blogeri, influenseri, izvukli tu rečenicu iz konteksta, i na osnovu nje iz dan danas kreiraju uniformne tekstove na temu „Crtaći, ne nikako. Isključivo igranje napolju, ili će vam dete zatupeti!“
A čovek je na sopstvenom sajtu rekao nešto mnogo realnije:
„Nažalost još niko nije odredio gde je granica i koliko dete u razvoju sme da gleda u ekran.“
To je istina, ljudi!
Nekom detetu je zaista pola sata optimum, jer posle negativno utiče na njega. Drugo dete ih nekad ukupno u danu može i po 2-3h gledati, pa da sve bude ok.
To „umereno“ je stvar individualne procene u krugu života jedne porodice.
Nije isto da li porodica živi u kući sa dvorištem ili stanu.
Da li dete:
- ima jednog ili dva roditelja
- je jedinac ili ima brata/sestru za igru
- pre podne ide u vrtić ili ne
- u toku dana ima i druge aktivnosti.
I tako još hiljadu kriterijuma po kojima se svi razlikujemo.
I ne zaboravite da je danas to jedan od najvećih izazova koji je stavljen pred roditelje – ta borba oko korišćenja tehnike.
Kad smo mi bili mali imali smo samo tv sa 3 programa. Nije bilo telefona, tableta. Znalo se kad ide crtani, nije bilo odloženog gledanja i sl, pa samim tim ni razloga za pregovaranje, svađanje, nerviranje.
Zato i te rečenice poput „kako smo mi“ molim vas ovde izostavite.
Kako „pametno“ detetu puštati tv/telefon/tablet?
Ovde ću pričati uopšteno o izloženosti dece tehnici, a ne samo o gledanju crtaća. Kao i ceo tekst, odnosi se na decu predškolskog uzrasta.
Na šta bi bilo dobro da obratite pažnju?
1.“Da li je dete danas imalo i druge sadržaje/aktivnosti?“
To je pitanje koje sebi postavljajte svaki dan.
U njemu je suština!
Ne u merenju koliko crtaća je dete gledalo.
Moj zvrk je svaki dan u vrtiću. To je 8h igre.
Leti ga pokupim i do uveče nismo kući. Zimi smo mnogo više unutra i samim tim mnogo više i gledamo crtaće. Više od pola sata.
I to je skrooooz ok!
2. Konstantno organizujte kompenzatorne igre.
I sam Ranko Rajović je spominjao da koliko god dete gleda crtaće, bar duplo neka se posle igra, ili provede napolju.
Realno, to je sve u skladu sa roditeljskom intuicijom koju svi imamo.
Kada duže gleda crtaće, spontano mi dođe u glavu „eej, dosta je!“. Onda isključujemo tv i ili se igramo zajedno, ili se igra sam, ili idemo napolje.
Red crtanog filma, red igre.
Desilo se jedan dan, nakon objavljivanja Naše avanture, da sam ceo dan morala da odgovaram na desetine poruka i porudžbina. Sina nije imao ko da čuva, te je ispred tv-a bukvalno bio nekoliko sati. Dešava se, jbg.
Zato smo narednih nekoliko dana lutali i družili se, igrali se do besvesti.
Verujem da smo nadoknadili!
3. Neka tv dominira.
Naspram telefona i tableta.
Nije isto kada zvrk drži telefon tik ispred očiju, i kada zajedno ležimo na drugom kraju sobe i gledamo tv. Pored zračenja, tu je i skrolovanje. Neka mala deca su zbog toga imala upalu mišića i zglobova.
Takođe, na tv-u se sadržaj lakše kontroliše.
Moj zvrk se od nedavno malo vi[e zagrejao za telefon, zbog čega, moram priznati baš i nisam srećna. (Boginje, razumećete!) Inače ga gotovo uopšte nije koristio.
To sada rešavamo tako što mu ponekad dam da gleda nešto, ali namestim tajmer. Ako ni to ne uspe, a meni je dosta njegovog kmečanja, koristim se belim lažima pa isključim internet i kažem kako se istrošio i mora da se puni.
U geldanju YT na telefonu nema ničeg dobrog, sve znam. No, morala sam popustiti, ali smo eto ograničili na 10-15 minuta.
Osim kada npr. putujemo. I kada smo u restoranu. Ili kod frizera.
E tad je telefon Bogom dan. Ali, sedim tad pored njega i opet uključujem tajmer.
Edit: godinu dana nakon pisanja teksta on telefon uopšte više ne koristi. Ne za njime da rukuje. Eventualno jednom u dva meseca, dok putujemo ili kad je sa mnom kod frizera. Gleda samo tv. Crtani gledamo najkasnije do večere, posle čitamo i pričamo priče. You Tube takođe ne uključujemo, a kad to i uradimo, bude ciljano – da sluša pesme o fudbalerima ili da gleda fudbalske pogađalice. Morma priznati da je sve teže ne davati mu telefon, pošto su njegovi drugari mahom svi na telefonu. Već su krenuli i igrice da igraju. Svakako guram ovako dok još mogu. Kako odrasta cilj neće biti zabrana nego mentorstvo u korišćenju tehnike!
4. Kontrolišite sadržaj koliko god možete.
To je kod neke dece i u nekim kontekstima nemoguće baš uvek realizovati, ali trud i svesnost treba da budu tu.
Grešim i ja, kao što gore navedoh.
Međutim, moj sin većinski gleda Minimax ili Nick Jr, na kom su svi crtani zaista provereni i puni divnih sadržaja i vrednosti. Volimo Diznijeve crtaće, a od skoro i Duška Dugouška i Tom i Džerija.
Ili danima gleda samo fudbal na sportskim kanalima.
Šta još?
Ima tu još puno saveta koje mnogi spominju, ali ja ih se prva ne pridržavam (jer, realnost!) te ih ne bih ni vama akcentovala.
Svakako je u prvim godinama važno što manje ili uopšte ne davati crtane filmove, naročito u prve dve godine!
Ja priznajem da sam mu već oko prve godine puštala Baby Tv i one Kolibri prepeve na YT.
Ne poznajem nijednog roditelja (visokoizazovnog) deteta, iz porodica koje se redovno druže sa drugim ljudima (koji mahom puštaju crtaće svojoj deci), da do 2. godine nijednom nije pustio crtać svom detetu. Budimo realni!
Mi ujutro puštamo crtaće, jer je to jedini način da se na brzinu spremim za posao, a on se mirno razbuđuje.
U jednom periodu gledao ih je tik pred spavanje. To mu je tad bio baš odličan prelaz sa živahne igre na spavanje, iako govore da decu baš to razbuđuje i unervozi pred spavanje.
Nama je eto efekat bio potpuno drugačiji.
Ne voli crtanje niti bilo šta slično, a igračke koje ponesemo ga tad ne interesuju, pa nam je u restoranu često jedino rešenje baš taj telefon.
Da ne pričam o nekom kuvanju ili pisanju ovakvih tekstova. TV nam je tad prijatelj!
I tako dalje.
Jedno su teorijski saveti, drugo je praksa. Grešni smo svi!
Dok god primenjujete gore navedene savete, na dobrom ste putu. Onom realnom, životnom!
Edit 2: sa njegovih 5 godina, a godinu dana nakon pisanja ovog teksta, ni u restoranu sada uglavnom ne gleda crtani. Ili zvrji po restoranu, ili pričamo, ili se igramo nekih verbalnih igrica, npr. pogađalica. Uzevši ovo u obzir, kao i prethodni edit, može se zaključiti da i uzrast i roditeljska upornost ovde igraju važnu ulogu. Kao i konstantna svesnost, nekatastrofiziranje, i prihvatanje faza.
Šta vi kažete?
Da li vaše dete gleda crtaće? Imate li veliku krivicu zbog toga? Kako to rešavate?
27 Odgovor
Jako zanimljiv post. Oduvek sam volela crtace, imam 17 godina ali i sada volim da ustanem rano i uplaim Sundjer Boba. Kako vreme prolazi shvatam da mi je detinjstvo bilo najlepsi period u zivotu i nekako zelim da ceo zivot nosim sa sobom deo detinjstva. Hvala Vam na ovom divnom postu.<3
Ako neko zeli, moze da poseti moj blog. Tek sam na pocetku i koristilo bi mi neko misljenje i sugestija. Hvala unapred. <3
Drago mi je da ti se svideo ❤ Dobrodosla u svet bloga!
Saglasna sa svim stavkama, jako lepo izloženo i potpuno realno. Slažem se da je u kontrolisanju kvaliteta sadržaja caka. Pomenuti crtaći i kanali su stvarno dobri.
Odlični! Drago mi je da se razumemo <3
Potpuno se slažem. Dodala bih na deo priče kako je važno da sve bude umereno. Šta znači umereno? Otkrila sam da je kod nas umeremo kada jedna aktivnosti ne ide na uštrb druge. Dakle, kada u toku dana dete ili osoba obavi svoje zadatke,igra se, druži,razgovara,čita, visi na netu, gleda tv…kada jedna aktivnost ne preovlada. Tako sam našla balans.?
Bravo!
Mrzim krajnosti i mislim da si sažela suštinu!
Kod nas se tv gleda ali nekada ga gledam ja a on se igra. Tada pazim da ne gledam baš forenzičke serije gde ima leševa i slično. On se tada igra. Nekad sam pregovara-mama,hoćeš li sad da gledaš seriju a ja da se igram ili-mama,hoćeš li sada da čitaš knjigu a ja da gledam crtani.
Realno omakne se često i preduho gledanje ili što me najviše nervira igranje uz crtani i konstantno rasuta pažnja. Trudim se da korigujem kad sw to desi. Leti tv jedva da gleda jer smo napolju maltene do spavanja,zimi nam je češće drug. I mi imamo od malena običaj da uz večeru pre spavanja gleda crtani,najčešće neki lep dugometražni (panga gleda tako svako veče u delovima). Tako polako krene da se fizički smiruje i sprema za spavanje. Nisam primetila da mu ometa san iako sam čitala to na dosta mesta. I slažem se oko you tuba sa tobom. Tako brzo sklizne na neki sadržaj neprimeren. Generalno,moj telefon mu nikad nije na raspolaganju,tatin ponekad a rasulo je kod baba. Izuzeci su naravno kad smo u restoranu ili sa prijateljima ili kod frizera.
Nekad dok sam u kuhinji on gleda crtaće ali se nekad igra sam i to se baš uživi. Sve češće traži da ide muzika dok se igra,najčešće da idu i spotovi (što ja nekad pustim a nekad ne).
Generalno-bravo za tekst. Sve je u ravnoteži i meri.
Marija Stepanović Dinić
Pozdrav!
Moje dete gleda crtane filmove, i kratkometrazne i dugometrazne, i to smatram u 80% slucajeva kvalitetno provedenim vremenom jer svesno uticem na izbor istih.
Onih 20% je kad znam da je vreme za nesto ali nemam vremena ili snage da mu se kvalitetnine ili svesnije posvetim u tom trenutku, pa se gledanje crtaca malo oduzi. Retko, ali desava se.
Pristup telefonu i tabletu nema uopste (decak, 5 godina) osim u izuzetno retkim prilikama (putovanje u drugu Zemlju i cekanje po aerodromima satima)
Restorane, frizere, kratka putovanja itd(aaaah, iako te razumem Aleksandra) koristim kao prilike da stice toleranciju na „dosadu“, i nauci kako da je prevazidje bez dodatnih stimulansa,da cuti, da gleda kroz prozor automobila…
Uopste ne mislim kako su „nasi crtaci bili bolji a ovi sad zaglupljivanje“
Ima predivnih i jako poucnih. Slazem se sa tvojom listom, i dodala bih jos i Bracu Kret uz koje smo naucili sve kontinente i puno novih zanimljivih stvari o zivotinjama.
Divan tekst Aleksandra.
Hvala!
Natasa
Hvala sto si ovo podelila sa nama! Imam zvrka od dve godine koji je od skoro poceo da gleda vise telefon nego TV jer mu je to zanimljivije i bas sam se nervirala sto je to tako. Sada sam mirnija jer mu zaista to ogranicavam na 10-ak minuta vise puta u toku dana, i sto nisam jedina sa ovim problemom.?
Ja bih na vasem mestu ipak vise forsirala tv. Dosta je to telefona u jednom danu. Procitajte savete koje sam dala.
Telefon kod frizera nam je pomogao da nijednu suzu ne pusti, obzirom d aje vecini dece to traumaticno. U restoranu smo probali svakakve igre, ne vredi. Hoce odmah da ustane. Trudimo se minimalno da idemo na takva mesta, a kad „moramo“ telefon je spas psole nekog vremena
Cilj je bio da normalizujem nasu gresnost i roditeljsku intuiciju koju dosta nas ima. Kao i to da toliko faktora igra ulogu u ovoj prici tako da svako treba da kreira pravila u skladu sa svojim kontekstom. Nekom detetu je i pola sata zaista stetno!
Upravo tako! A taj balans se razlikuje od porodicr do porodice!
Braca kret su fantasticni ☺️
Imam djevojcicu od jos malo pa 4 godinice…Gleda tv,ali ograniceno…Tj.pronasli smo par crtica koji su se meni ucinili vrijedni gledanja i iz kojih se moze nesto konkretno nauciti,i znamo kad budu na tv-u i onda njih gledamo…Telefon samo u krajnjoj nuzdi,ako smo u restoranu ili nesto slicno,inace drugacije joj ne dozvoljavam…Kod nas je primarno svaki dan vani da izadjemo koliko toliko,a ostalo vrijeme rasporedjujemo kako nam odgovara….Divan Vam je tekst i blog,puno ucim uz Vas.
Drago mi je <3 Trudim se da ima za svakoga po nesto.
Vrlo je promlematično izneti stav da nije određena granica izlaganja ekranu u zavisnosti od uzrasta i kakve posledice prekoracenje tih granica ostavlja za dete. APA kao i Svetska zdravstvena organizacija propisuju 0 minuta za decu/bebe do 18 meseci (ova granica je spustena pre nekoliko meseci a inace je bila 0 minuta za decu do 2godine). Trenutno najskuplja razvojna lognitudinalna studija Gaye Dowling koja prati 11000 dece i koje posledice na mozdanoj kori se oslikavaju u slucaju dugotrajnoj izlozenosti ekranu (ne podrazumeva samo gledanje crtaca vec i tablet, Skype..).
U potpunosti se slazem sa glavnom idejom teksta u tome da pojasnite koje su pozitivne strane medija u odrastanju nase dece. I lepo ste izlozili neke aspekte ali mislim da je vrlo problematicno svoditi stvari na individualne razlike u pogledu ogranicenja screening vremena. Ili neka se bar posalje poruka da u granicama koje su preporucene (npr za decu od 5 godine se preporucuje ne vise od 2h) tu budu individualne razlike (neki petogodišnjak moze da gleda 2h sata a za nekog je sasvim dovoljno pola sata).
Evo Vi ste izneli konkretne podatke i ovde, i hvala vam na tome. Takvih podataka ima dosta po Internetu i u knjigama. Ja sam htela da malo ublažim priču, u smislu da ako se i desi ponekad da se pređe ta granica, dete neće odmah zatupeti i ostati nemo. To će se desiti ako se konstantno prelaze granice, ako se detetu generalno uopšte ne nude drufgi sadržaji, ako uglavnom gleda crtani a ne izlazi napolje, itd. Uz to sam bila jasna i u savetima kako „pametno“ da se gledaju crtaći i kako sve to što je važno za razvoj (plus izloženost tehnici što je nužna nuspojava modernog društva) može da se iskombinuje u realnosti. Ko me prati po mrežama i na blogu jasno može naučiti šta se uz crtaće još sve korisno može raditi sa decom. Mislim da uz te jednoobrazne tekstove koji preovlađuju danas o izloženosti tehnici, slatkišima i sl. treba da postoje i ovakvi: koji pokušavaju da budu konkretni u realnoj primeni. Prva podržavam zdravu ishranu, na primer, i najviše bih volela kad moje dete uopšte ne bi jelo slatkiše, ali sam snimila video o realnim pokušajima i metodama da on jede zdravo. Dakle, ništa crno belo: ili se hranite zdravo i uradite to i to, ili dajte deci slatkiše, već nešto između. Isto i sa crtaćima. Jer u realnosti je najčešća baš ta siva nijansa. Ako se roditeljima samo kaže šta istraživanja kažu koliko moraju da ograniče crtaće i da umesto toga samo izvedu dete napolje i da ugase TV, mnogi sa tim savetom nemaju šta puno da urade. U realnosti im treba mnogo konkretnijih saveta kako da se rezultati tih istraživanja poštuju u realnosti!
Razumeli smo se! Cenim Vase pokusaje da konkretizujete i moderirate na neki nacin vreme koje deca provode pred ekranom. Ja samo skrecem paznju da treba biti oprezan u iznosenju ideje da ,,niko nije jos uvek odredio vremensku granicu izlozenosti ekranu“ jer to jeste uradjeno. Mislim da se na taj nacin ostavlja preveliki stepen slobode u roditeljskoj interpretaciji i proceni koliko je njegovom detetu dovoljno crtaca. Jer iz prakse, obe sigurno, poznajemo i roditelje kojima je sasvim dovoljno da dvogodisnje dete gleda i 7h televiziju.
To do 2. godine je poznato. Za tu longitudinalnu studiju nisam znala, niti bi bilo mesta da se ubaci u kontekst ovog teksta. Ono za Ranka se odnosi generalno na uzrast do 7.godine i jako se rabi to ogranicenje od pola sata, a iz tog njegovog teksta se vidi da to nije tacno.
U kom uzrastu je okej pustiti detetu prvi put crtani na tv? Hvala.
Istrazivanja kazu ne pre 2. godine. Ja sam pustila mnogo ranije!
Hvala, moja beba je mala jos, deset meseci, tako da ne mogu da komentarisem i sudim jer ne znam kako ce teci sve to. Kao sto rekoste, ima tu tu mnogo faktora 🙂
Svakako da treba težiti da se crtaći puštaju što manje, a durge aktivnosti da imaju primat. Pritom pratiti sopstvenu intuiciju skladu sa ličnim i porodičnim okolnostima.
Pustila sam starijem sinu crtaće, kao što kažete, mnogo pre 2. godine. Slažem se da je ključ u umerenosti i u tome koje još aktivnosti postoje tokom dana. Kao i da Nick Jr ima crtaće koji promovišu dobre vrednosti. Iako postoje studije koliko je vremena preporučljivo da dete provede ispred ekrana, to zimi nije lako sprovesti jer često je npr. previše hladno za duži boravak napolju. A što se tiče tableta/telefona, jeste li probali youtube kids?
Aha. Koristimo ga neko vreme 🙂 Nisam jos ispitala sve funkcije, ali jesam one osnovne koje nam trebaju.
Moja djeca (9 godina i 4 godine) gledaju crtice, ali samo na tv i kompjuteru (oboje je u dnevnom boravku). Kontrolišem koje gledaju obavezno kada gledaju na kompjuteru, a za tv je sve lakse, zakljucani su i neki DJECIJI kanali jer nisu za njihov uzrast, ostavila sam otkljucane sve koje oni mogu gledati i nemam brigu kada su ispred tv-a. Oni sami vec znaju sta smiju gledati sta ne, pa i kada su za kompjuterom to postuju (jer cim prekrse pravilo, znaju da ce im biti zabrana za naredni dan). Dakle, pravila moraju postojati!
Sto se tice vremenskog ograničenja, ono varira. Znaju gledati i po 2 sata dnevno, ali zato i vani budu pola dana.
Nema sta nisu naucili iz crtica, naprosto nekada ostanem frapirana. Vokabular im je odlican, oboje su poceli cisto pricati sa godinu i po.
Sve umjereno i svi sretni! 🙂
Odlicno, tako je!