Odlaganje obaveza je nešto što se javlja skoro kod svakoga. Čak i ja koja držim edukacije iz efikasnog upravljanja vremenom i umanjenja prokrastinacije (odlaganja) ponekad odgađam neke aktivnosti. Trudim se da to ne bude često i da se dešava kod stvari koje nisu bitne i gde „vatanje krivina” neće biti opasno, ali eto priznajem – i ja odlažem obaveze.
A odrasla sam u kući ljudi koji su možda jedini koje znam da skoro nikad ništa nisu odlagali. Pogađate, to su moji roditelji. Da li je to zbog vremena u kom su odrastali, u kom je glavno geslo bilo „red, rad i disciplina” ili su oni prosto takvi, ne znam, ali činjenica je da sam odrastala u kući gde se sve rešavalo najkasnije – odmah, ako ne i pre. Kada treba ići na neki sastanak, oni su spremni bar pola sata pre kretanja. Kada treba da se uradi neki zadatak koji nikom nije prijatan, on će biti obavljen možda i pre svih drugih – baš zato što nije prijatan i što treba prvo završiti njega. Kada treba dete da uradi nešto jako važno a čega se boji ili nije siguran da može, tek to se na vreme započinje, da bi bilo vremena da se opusti i usput nauči ono što je bitno.
Puno je tu bitnih i korisnih lekcija koje sam naučila od svojih roditelja, ali eto opet nisam baš toliko dobro organizovana kao oni. I uprkos tome ja sam i dalje jedna od organizovanijih osoba koje poznajem.
Zašto ljudi odlažu?
Mi današnji mladi smo definitivno malo razmaženiji od generacije naših roditelja, baka i deka. I mnogo smo veći hedonisti. Uživanje, minimalan broj obaveza, provod, instant. To su neke vrednosti kojima većina nas teži. Neke od njih sami stvaramo, neke nam društvo nameće. A upravo su te takve vrednosti i osnovni uzrok tolikog odlaganja obaveza. To je ono kada ne želimo da istrpimo neku neprijatnost pa je izbegavamo ili je prekidamo na samom početku.
Ne mogu sada da učim, kad je ovako dobar film na tv-u. E ne mogu ni sad da učim, kad je baš večeras ta žurka u gradu.
Ne volim da idem kod zubara. A uostalom ni taj zub me baš ne boli toliko.
To tako smara. Ne mogu sad time da se bavim. Videću sutra šta ću sa tim.
Koliko samo posla imam! Meni treba odmor. Ja ne mogu ništa od ovoga da postignem. Pauza!
I tako u nedogled.
Zvuči li vam poznato nešto od ovoga? Ako ne, nemojte još da se radujete unapred. Ima još razloga. Neki ljudu odlažu i iz straha. Kod nekih je to strah od neuspeha, kod drugih je to nesigurnost i strah da nemaju adekvatne sposobnosti, strah šta će drugi reći, a neki se čak plaše i samog uspeha – boje se da neće moći da se nose sa njim. Ako ste perfekcionista, da li vam je blisko često odlaganje obaveza? Verujem da jeste, jer te dve navike često znaju da budu nerazdvojni prijatelji. (Više o perfekcionizmu pročitajte ovde).
A odlaganje je u stvari baš ironično:
Odlaganje čini da uživamo neko vreme, dok se ne suočimo sa dugoročnim posledicama.
E onda nastaje belaj. Nekada uspemo da saniramo te posledice, dok ih mnogi u stvari samo umanje ili preskoče i opet ništa na nauče, verovatno nadajući se da će sledeći put biti bolje. A neće. Nikad ne bude!
Kako sam ja uspela da umanjim odlaganje obaveza?
Tehnike koje ću vam ukratko opisati nisu one koje će vam pomoći da u potpunosti iskorenite odlaganje. Za to je potreban ozbiljan rad na time management-u. Ovo su tehnike koje će vam pomoći da ga barem malo umanjite, naročito ako nemate ozbiljan problem sa prokrastinacijom.
One ne zahtevaju puno vašeg napora.
Maze vas i ne teraju na neko veliko zalaganje i posao.
Može? Jel ste još tu? Niste još krenuli da odlažete čitanje ovog teksta?
OK, evo ih:
-
Pisanje podsetnika
To su važne misli zapisane na papirićima koje mogu biti od velike pomoći u radu na prekidanju odlaganja. Papiriće možete nositi sa sobom (npr. u džepu) ili ih možete zalepiti na neko vidno mesto gde će vam uvek biti u vidokrugu i podsećati vas da treba da krenete sa nekom aktivnošću. Meni je ovo pomoglo u par navrata kada sam spremala dosadne ispite.
Primeri misli (od nepoznatih autora, ali mogu biti i neke vaše):
Najbolji način da nešto uradiš je da počneš.
Odlaganje je kao kreditna kartica – super je dok ne dobiješ račun.
Kreni odmah. Vrlo često to „kasnije” postane „nikad”.
Bolje sad nego nikad.
Juče si rekla „sutra”. Danas je to „sutra”.
-
„Deo po deo”
Posebno je korisna kod ljudi koji imaju tendenciju da nagomilaju obaveze, usled čega se na kraju ne posvete ni jednoj od aktivnosti jer ne znaju da odrede prioritete (sve aktivnosti im izgledaju jednako važno i ne znaju kojoj prvo da se posvete).
Koristeći pristup „deo po deo” možete krenuti sa važnom aktivnošću i obavljati je sve dok mislite da je to moguće. Na primer, ukoliko mesec dana niste spremali stan, možete naterati sebe da danas SAMO MALO pospremite stan, a sutra ćete dalje nastaviti sa spremanjem. To je svakako bolje rešenje od nespremanja stana uopšte! Dok nisam unajmila moju Brankicu, ovo pravilo sam jako često primenjivala baš kod spremanja stana.
Rekla sam vam da ćemo se maziti i nećemo puno raditi, jel tako? Čekajte da vidite ovu sledeću tehniku – tek tu vam neću oduzimati puno od vašeg odlaganja.
-
„Samo 5 minuta”
To nije ona pesma „Još 5 minuta”, mada i može biti. O čemu se radi? U okviru ovog plana vi sa sobom napravite dogovor da započnete neku aktivnost i da joj se posvetite najmanje 5 minuta. Kada to vreme istekne zapitajte sebe da li ćeš nastaviti sa aktivnošću. Opet se mazimo i ne teramo sebe ni na šta. Važno je da ne zahtevate od sebe da nastavite sa aktivnošću. Ukoliko ne želite, ne morate je nastaviti nakon predviđenih 5 minuta. Iako ova tehnika možda deluje smešno, velika je verovatnoća je da ćete nakon tih 5 minuta primetiti da vas je preplavio talas inercije (iliti „flow”), tj. aktivnost je krenula da vam prija pa ćete poželeti da iskoristite momenat da je nastavite barem jos 5 minuta. E tada ćete imati u glavi ono „još 5 minuta”.
Ova tehnika nije preporučljiva za spremanje ispita jer za tih 5 minuta ne možete ni da pročitate jednu lekciju, a kamoli da je naučite. Kod ispita možda možete primeniti pravilo „još 30 minuta”.
Na kraju ostaje samo da odaberete neku od ovih tehnika i da odlučite kad krećete da je primenjujete. Ja imam jedan predlog za vas: jesen polako počinje, a ona je pravo vreme za veliko raspremanje u vašem životu. Nova školska godina, nova radna godina, novi počeci. Ostalo je još samo par meseci do kraja godine i do sumiranja ostvarenih ciljeva koje smo sebi postavili za ovu godinu.
Zašto ne biste krenuli da radite na odlaganju već danas?
Želite da manje odlažete? Prijavite se na moju Akademiju ličnog napretka. |
Ovo je moj sedmi tekst u Coca-Cola Bloggers Network Adria, regionalnom projektu kojim se pruža podrška blogerima da profesionalizuju svoje blogove. Pozivam vas da pročitate šta su pisale i druge kolege iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije.
17 Odgovor
Slažem se sa svim činjenicama koje ste izneli u vezi odlaganja.Bila sam u fazi kada sam sve obavljala na vreme pa čak i pre određenog vremena.Funkcionisala sam slično kao vaši roditelji (jer se i kod mojih tako funkcionisalo). Ne volim da kasnim,nikako, izluđuju me ljudi koji to redovno rade.Ali,uvek postoji neko ali…dešava mi se sve više da odlažem neke obaveze i toga sam u potpunosti svesna, a jednostavno je to tako.Nekad je u pitanju lenjost,nekad strah , nekad opuštenost u smislu“ima vremena“,a ustvari mi jako smeta svako odlaganje i neispunjavanje obaveza.Zato se trudim da svoje obaveze ubacujem redovno u podsetnik na mobilnom telefonu.Postoji i tu opcija za odlaganje ili „podseti me kasnije“ pa je dalje ipak sve stvar naše volje i osećaja odgovornosti.Odlaganje mi ne pričinjava zadovoljstvo i bolje je kad je to odrađeno sad nego nikad.
Uvek postoji opcija da odlazemo, ali uvek i nesto novo sto mozemo uraditi po tom pitanju. Kao na primer ta opcija u telefonu. To je modernija verzija planera ili ToDo lista, na kojima se svakako radi u okviru Time managementa i prekida prokrastincije. Znaci, na dobrom ste putu 🙂 Bravo!
Ja, kao neko ko radi online, konstantno prokrastriniram. Moram da bacim pogled na fejs, na mail, na hiljadu drugih stvari koje mi tada odvuku pažnju. Uglavnom to rešavam tako što na ekran nalepim lepljivu belešku (ne stvarno, mada nije ni to loše, nego postoji ta opcija u samom Windowsu). Popišem sve zadatke koje treba da odradim i one veće podelim na manje celine. Recimo “ Istraži tekst, spremi doručak, operi sudove, napiši uvod (ovde odradim više od toga- strategija koju si pomenula „posveti 5 minuta“), spremi ručak, napiši pasus, okači veš….Mislim ovo je nebulozan primer mog današnjeg dana. Kako koji zadatak završim, često ne ke i preko reda, tako ih brišem sa spiska. Divan je osećaj kad na kraju dana znaš da si sev uradio kako treba ida ti je beleška prazna.
Iz ovoga ja vidim da si ti opasno dobra u umanjenju odlaganja 🙂 Da, i ta sticky funkcija je super verzija ToDo liste koje su jedna od osnovnih tehnika za dobru organizaciju vremena. Nemoguce je uopste nista ne odlagati, ali zaista je lep osecaj kada legnes miran, znajuci da te nista staro „sto je vec trebalo uraditi“ ne ceka sutra. Ja tad ni ne spavam dobro, samo o tome razmisljam.
Ja ne odlažem već gomilam obaveze 😉 I ne mogu da stignem sve što želim, tako da problem rešavam: a) delegiranjem (tvoja Brankica), b) brisanjem nepotrebnih obaveza, c) neprekidnim pravljenjem spiskova! Šalim se, ne znači da nisam perfekcionista, možda sam samo malo više kontrol frik. 😉
Ne, draga. To ne znaci nista od toga, vec samo jedno: imas jako dobar time management. Postavljanje prioriteta, delegiranje i ToDo liste su osnove efikasnog koriscenja vremena. Bravo!
Joj, bas mi je drago sto cujem da ima dosta nas majki koje smo dobre u organizaciji vremena. Samo tako mozemo sve ovo i postici 🙂
„Odlaganje je kao kreditna kartica – super je dok ne dobiješ račun.“ Sve rečeno! 🙂 <3
I meni je ta omiljena 🙂
Ne odlažem ništa, nikad nisam jer pripadam, onoj staroj gardi. Danas, kad sam sporija i kad tovarim sama sebi obaveze čak i kad ne treba, pravim „to do“ liste i sve rešavam po prioritetu. Ono što ne volim, jer naravno ima i tog, radim po „5 minuta“, ali, tu deluje ono, kad nešto započnem valja ga i završiti 😉 I da ne dužim, saveti su odlični i verovala ili ne, primenjujem ih i ne tnajući za njih, godinama. Ipak, umem i da se lenjim, ljudski je 😀
Lenjost je ponekad dobra i za kreativnost i motivaciju. Samo ponekad 🙂
Kad ovako nešto pročitam, bude mi lakše. Često se pitam: „Kako, bre, svi drugi sve stižu, samo ja stalno imam još nešto, jer nisam stigla, pa sam odložila!?“ ? Izgleda da ipak nisam jedina. A sad odoh da spremam ručak. ?
Niste jedini,definitivno. Drago mi je ako Vam je znacio tekst. Prijatan Vam rucak ?
Za sve je potrebna motivacija. Mene ume da demotiviše npr. i ovo jesenje vreme, kada bih bila u nekoj opuštenoj životnoj poziciji, ne bih ustajala iz kreveta do aprila sl. godine. Retki su momenti da sam organizovana, sem što ne odsustvujem sa posla i ne kasnim na sastanke i dogovore. Sve drugo prosto ne mogu, mrzi me, me zanima me… znam da grešim ali ne mogu drugačije.
Motivacija je svakako najvaznija. Najbolja motivacija je uvek zelja da se prekinu sve negativne posledice odlaganja. Kod vas one ocigledno nisu dovoljno jake, pa uspevate da odlazete jer vas „mrzi“ ili tako nesto. Nemoguce je nista ne odlagati. Jer, zivot 🙂
Bravo, odlican tekst!
Hvala puno. Drago mi je ako ti je znacio!