Skoro sam vodila razgovor sa jednom poznanicom. Uporno je ponavljala kako ona „svima kaže sve u lice“ i kako ona „uvek kaže šta misli, pa šta bude“. I o tome je pričala sa ogromnim ponosom, kao da je to nešto što svako treba da radi i kao da je to veština komunikacije kojom se treba dičiti. To je objasnila time što ljudi tako uvek znaju na čemu su sa njom. Drugim rečima – nema laži nema prevare.
Razgovor je potom krenuo u drugom smeru i primetila sam da nije imala želju da čuje moje mišljenje o toj temi, pa nisam ništa rekla. Onda sam se setila da sam ranije i ja par puta izgovorila neke slične rečenice, sve dok nisam otišla na trening asertivne komunikacije i shvatila koliko je to bilo pogrešno.
Zašto nije OK da kažete „sve u lice“ i da budete direktni po svaku cenu sa drugima?
Asertivna komunikacija je vid funkcionalne komunikacije kojoj bi svi trebalo da pribegavamo. Ona predstavlja izražavanje naših misli i osećanja na direktan i adekvatan način, uz uvažavanje prava drugih ljudi. Dakle, to jeste direktna komunikacija, ali pritom ne treba zaboraviti i na druga dva bitna faktora u toj definiciji: adekvatnost i prava drugih ljudi. Upravo ta dva faktora izostaju u vidu komunikacije koji propagira poznanica iz primera.
Osoba koja ima potrebu da „saspe sve u lice“ u stvari:
- želi da izrazi svoj stav i svoja osećanja (to joj je primarni cilj, a ne da pomogne drugoj osobi)
- ponekad tako u stvari želi da se izventilira
- u tom trenutku ne primećuje da je takav pristup drugoj osobi možda navalentan ili neadekvatan (ne razmišlja da li druga osoba uopšte želi to da sluša)
- time pokazuje nadmoć u tom trenutku (jer bi ona „to tako i tako“ ili ta druga osoba nešto ne radi dobro, pa bi ona „to i to na njenom mestu“).
Iako je sve prethodno možda zvučalo grubo i verujem da ukoliko i vi propagirate ovakav pristup u stvari ne želite da povredite drugu osobu već želite da joj pomognete, znajte da vi u suštini ne radite to. Činite upravo suprotno – još više joj otežavate i možda joj dodajete samo još neka nova loša osećanja. Evo i zašto:
- druga osoba možda ne želi da sluša vaše savete
- treba joj samo jedno „razumem te“ od vas (više o tome pročitajte ovde)
- teško joj je i želi da pričate o njoj i njenim osećanjima (a vi „sasipanjem u lice“ u stvari akcenat stavljate na to kako biste VI nešto uradili/šta Vi mislite)
- treba joj saosećanje, a ne popovanje
- ne morate je čak ni kritikovati direktno, ali ako odmah govorite kako bi vi nešto drugačije uradili, to indirektno znači da ona nešto ne radi dobro (tako može osećati samo još veću neadekvatnost).
Kada ste direktni „po svaku cenu“ vi u stvari ne komunicirate asertivno. Vi se u tom trenutku ponašate agresivno!
U našem jeziku pridev „agresivno“ zvuči dosta grubo i uglavnom asocira na nasilje. Ovde ne moramo ići tako daleko u opisu, ali suština je sledeća:
Važno je KAKO, GDE i KADA ćemo nešto reći, a ne samo ŠTA ćemo reći.
I u tome je upravo osnovno objašnjenje zašto nije ok propagirati pristup „ja uvek saspem sve u lice“. Iako treba da izražavamo svoj stav i svoja osećanja, to ne možemo raditi UVEK i PO SVAKU CENU. Drugim rečima, to ne treba raditi onda kada takvo ponašanje krši prava i potrebe sagovornika.
Kako da izrazite svoj stav, a da pritom ne povredite prava i potrebe druge osobe?
Procenite da li druga osoba uopšte želi da sluša ono što imate da kažete.
Zapitajte se da li će joj iznošenje ličnog stava u konkretnoj situaciji pomoći ili će učiniti da se oseća još gore.
Ponekad je i ćutanje korisnije od bilo koje izjave u datom trenutku.
Obratite pažnju i na ton i gestikulaciju pri govoru, jer oni uglavnom komuniciraju mnogo više od reči koje izgovarate.
Razmislite još jednom da li ljudima treba vaša 100% direktnost, jer je ponekad tanka granica između asertivnosti i agresivnosti, čak i kada imamo najbolje namere.
Šta vi mislite o rečenicama „ja sve saspem u lice“? Da li je i vi nekad izgovarate? Da li su je vama nekad uputili? Kako ste se tada osećali?
Toplo vam preporučujem treninge ili radionice iz asertivne komunikacije. Ima ih u svim većim gradovima u Srbiji. Raspitajte se po lokalnim savetovalištima ili nevladinim organizacijama.
32 Odgovor
Direktno znam šta je jer je to strana reč u našem jeziku dugo, ali asertivno nemam pojma šta znači. Može li neki prevod na srpski?
Jos jedna rec koju smo usvojili, bez adekvatnog prevoda. Neki asertivnu komunikaciju prevode kao samopouzdano reagovanje, konstruktivnu komunikaciju. U tekstu sam ukratko objasnila na sta se odnosi. Nesto izmedju pasivnog i agresivnog reagovanja – kada iznosimo svoj stav, ali ne uz napad i po svaku cenu.
U tekstu sam dala link od Jelene Pantic gde je malo vise sve objasnjeno. Ja sam se ovde zadrzala samo na konkretnom stavu „saspem sve u lice“.
Tu sam za sva dodatna objasnjenja. Pozdrav
Postupaj prema drugima onako kako bi voleo da oni postupaju prema tebi, jednostavno, narodskim „rečnikom“ rečeno. Da, bilo bi lepo da što više ljudi ide na kurs asertivnog ponašanja jer se kod nas sve više gubi sposobnost tolerancije i uvažavanja. Odličan tekst!
Bas tako, Olja. Nazalost, nerealno je da ta reciprocnost uvek postoji, ali kad bi se svi trudili da joj sto vise tezimo, bilo bi mnogo bolje.
Ima ljudi koji se lako nose sa istinom o sebi, kako sami sa sobom, tako i kada im je neko saopšti – za šta ne vidim previše razloga, osim ako smo lično ugroženi ponašanjem te osobe.
Ja spadam u tolerantne i kompromisne ljude, takva mi je mentalna konstrukcija, ali itekako umem da odreagujem ako me neko doooobrooo načepi :-). Jesam li asertivna?
Sjajan tekst, podelila sam ga, jer mislim da je korisno da ga pročita što veći broj ljudi.
Pozdrav 🙂
„Uporno je ponavljala kako ona “svima kaže sve u lice” i kako ona “uvek kaže šta misli, pa šta bude – ovde mislim da je doslo do nepotrebnog izjednacavanje ove dve situacije. Prva koja podrazumeva sasipanje nekom nesto u lice vec objasnjava da sa sobom nosi neku vrstu agresije. Druga pak rečenica uvek kaže šta misli ne sugeriše ni da nije pitana ni da je pitana, i to su različite osobe. Ova druga kaže uvek ono što misli. Dakle zamislimo samo da smo sa osobom koja joj je suprotnost, da smo stalno sa nekim koji uvek govori sta ne misli? To je svakako mnogo gore.
Spomenuh vec i na fejsu da je druga recenica bila nastavak prve, dakle kontekst je isti, odnosi se u ovom slucaju na isto. Takodje, ja sam za osobe koje su negde izmedju ove dve suprotnosti koje si navela – kada govore sta misle, ne lazu, ali u situacijama u kojima drugu osobu to interesuje i ne povredjuje 🙂
Aleksandra, ja pre svega da ti kažem da mi jako prijaju tvoji tekstovi – nekako je sve po „mom ukusu“: i teme, i način prilaženja problemima i rešavanjima, i stil pisanja i način na koji objašnjavaš i poučavaš sve nas (na jednostavan način nam približiš složene i važne teme).
U vezi sa ovim tekstom, ja se, čini mi se, celog života trudim da budem baš takva i zastupam mišljenje da nije važno samo ŠTA želiš reći, već i na koji način ćeš to izreći. Više o toj temi sam učila pre par godina na fakultetu kada sam polagala Komunikologiju, gde mi se sve to iskristalisalo. I ja sam takođe imala susrete sa ljudima koji su vrlo ponosni na to što su direktni u komunikaciji, misleći da su iskreni i otvoreni, dok su drugi koji „uvijaju“ foliranti.
Ja sam mišljenja, i time se i vodim u komunikaciji, da treba naravno biti iskren, ali da se sve to može izreći na pristojan i kulturan način, bez agresivnosti i povređivanja tuđih osećanja. Nije mi jasno zašto se smatra da je grubost delotvornija.
Na kraju krajeva, uvek ističem da je naš jezik vrlo bogat i da se uz malo truda sve može objasniti na lep način i da nema potrebe da nekoga uvredimo ili učinimo da mu bude neprijatno.
Hvala na još jednoj zanimljivoj temi koju si obradila! 🙂
veliki lajk za post!
Koliko je samo neinteligentno izjaviti nešto poput „ja kažem sve u lice.“ Pa svi imamo mišljenje, pobogu, ništa novo. Na šta bi ličio ovaj svet kada bismo uvek i samo govorili istinu jedni drugima (na kraju, možda ono što mi vidimo kao istinito, zapravo, nije). Verujem da za pet dana niko ni sa kim ne bi govorio. Zato nam je dat um, pa saosećajnost, i na kraju asertivnost – kao način da iznesemo svoje mišljenje, vodeći pri tom računa i o tuđim osećanjima… A nije loše nekada nešto i prećutati. 😉 Odličan tekst! 🙂
Hvala :*
Hvala tebi, Marija. Uvek si puna lepih reci i podrske. Znaci mi puno.
E to „precutati“ je posebno umece. Upravo je to ono sto je izmedju redova akcentovano u tekstu. A sigurna sam da Jeci to ne moze da promakne 🙂 Inace te redovno pratim i obozavam tvoju nedeljnu kratku edukaciju iz pravopisa direktno u mom inboxu 🙂
Hahaha…super! Hvala što pratiš… 😉
Ja mislim da se neki ljudi „kriju“iza rečenice tipa „ja uvek sve saspem u lice“.Možda više na taj način žele da istaknu sebe u prvi plan, ne razmišljajući na taj način mnogo o svom sagovorniku,kome u određenom trenutku treba samo nečije razumevanje.Sa druge strane isti ti koji sve saspu u lice umeju burno da odreaguju ako se njima neko obraća na takav način.Volim i ja da kažem istinu u lice svom sagovorniku , ali znam ili bar pazim do koje mere treba ići.Šta je u određenom trenutku dovoljno izreći a da na taj način ne povredim, ponizim ili odmognem svom sagovorniku u rešavanju nekih njegovih trenutnih dilema.Istinu treba uvek govoriti ali ne i po cenu i ne u toj meri da postanemo na taj način previše agresivni.
Da se tekst zove Evo kada recenica REČENICA “JA KAŽEM SVE U LICE” NIJE OK sve bi bilo cakum pakum jasno od pocetka ovako je tek od drugog dela jasnije koliko toliko, a ne bi ni bila generalizacija. Ne znam da li me razumes, ne mislim ja da je tekst los ali u samom pocetku mora biti ograde i jasnosti. Inace ostale tvoje tekstove zaista nisam nikad imala nikakvu sugestiju odlicni su izvini ako sam smorila ali ovo je samo sugestija.
Odličan tekst.Mnogo je danas onih koji sa ponosom kažu“ja kažem sve u lice“ i mislim da su to ustvari nesrećni ljudi.Oni obično „sve u lice“ kažu nekom ko im je blizak i za koga veruju da se neće naljutiti a onima od kojih na neki način zavise i kojima bi ustvari imali štošta da kažu,nemaju hrabrosti ništa da kažu.Tako se ,valjda isprazne.Ja sam od onih koji nikome NE GOVORE IZA LEDJA.Kada me pitaju za mišljenje kažem to „u lice“ali trudeći se da nikoga ne povredim.Uostalom ko kaže da bi i to što ja mislim i kažeb bilo ispravno?
Upravo tako, Vanja. Napisali ste sustinu cele price. Hvala na javljanju!
Draga Olja, nema razloga za zameranje. Znace mi sugestije i ispravljam ih kad se sa njima slazem. Ovde i dalje ostajem pri tome da ta recenica nikako nije OK. Mozda drugacije definisana, u situacijama koje si ti opisivala kao ok.
Svakako te pozivam da mi svaki put napises sugestiju ili zamerku ako je imas i nema potrebe da se zbog toga izvinjavas. Blogovi i sluze za razmenu misljenja i za ucenje jednih od drugih.
Topli pozdrav iz Grcke
Sustina je bas u tome da ta direktnost bude uvremenjena, onda kada za njom ima potrebe. POnekad je bas OK i precutati 🙂
Ja sam sebi rekla da moram proći trening asertivne komunikacije, zapravo želim. Nisam tip koji „saspe sve u lice“, zapravo sam tip koji ništa ni ne kaže već samo pusti, zavisno od situacije. Često se bojim da ću povrijediti tu osobu ako bih rekla svoje mišljenje i znam da zvuči i izgleda licamjerno ali zapravo se to dešava sa osobama koje mi nisu toliko bliske. Sa svojim najbližima dosta razgovaram, i bude mi teško da kažem šta mislim ali nađem način, i valjda to radim kako treba 🙂 još me se nisu odrekli 😀
Ti si izgleda na onom drugom kraju – pasivna komunikacija. Tu ne stradaju drugi ljudi, ali stradas ti. Toplo ti preporucujem trening as.kom. – da naucis kako da asertivno upucujes kritiku, na primer.
Pozdrav, Saska, mnogo mi se svidja ovaj vas tekst. Meni je tesko jer imam utisak da svi sasipaju u lice, da se izduvaju, i da se tesko ostvaruje razmena misljenja. Ne doticu me neznanci, vec moja bliza okolina, gde pokusavam da uvazim sve „savete“ sasute (s obzirom da sam majka dva decaka) A pritom ta moja okolina – kao sto ste i sami rekli, ne zeli da cuje sta vi imate da kazete… Sve najbolje i nastavljam da citam vase tekstove.
Draga Dusana,
drago mi je ako Vam je znacio tekst. Odlicno je to sto ne dopustate da Vas misljenje neznanaca doticu. Na pola puta ste vec. Sto se tice Vasih bliznjih, vi apsolutno imate pravo da im kazete da Vas nesto ne interesuje da slusate ili mozete da trazite da cuju Vase misljenje. Takodje, imate pravo da ne postupate po njihovim savetima. To su sve prava asertivne komunikacije.
Razmislite o tome. Tu sam ya sve dodatne informacije.
Svako dobro i ja Vama zelim,
Aleksandra
Ja sam bila od tih što vole da kažu svima sve, moja mama me je jednom pitala da li mi je ikad palo na pamet da ljude možda ne zanima šta ja o njima/nečemu mislim. I u pravu je bila, s godinama sam to dosta kanalisala, možda sam čak otišla u drugu krajnost, pa sve češće uhvatim sebe da prećutkujem svoj stav kada vidim da neko bučno i agresivno iznosi svoj ili kad procenim da bih upala u raspravu. Valjda to dođe sa zrelošću, ne znam. U svakom slučaju, komunikacija mi nije jača strana.
U ovom vidu komunikacije ne bih rekla da ti to nije jaca strana. Mozda si pronasla modus koji ti odgovara za usavrsavanje komunikacije 🙂
Upravo je ovo ono sto ja mislim o tome, ali nisam znala to tako lepo da srocim ni sama sebi. 🙂
Dugo sam imala najbolju prijateljicu koja takav nacin komunikacije smatra svojom vrlinom i necim „sto ce pravi prijatelj uvek uraditi“, uz opravdanje na nekim ljudima jednostavno treba „samar“ da bi se osvestili i da ona to radi iz najbolje namere. Moje neraspolozenje posle njenog „sasipanja“ pravdala je time da sam previse osetljiva i „da meni ne sme nista da se kaze“. Moje misljenje da nekad nesto treba precutati ili „uviti u ukrasni papir“ je okarakterisala kao neki vrstu laganja, a mene sa takvim stavom kao neiskrenog prijatelja. Malo je reci da sam joj verovala i koliko me je to pogodilo. Danas se vise ne druzimo i ovaj tekst me je podsetio i zasto.
Drago mi je ako Vam je pomogao da zaokruzite pricu ❤ Istina uvek boli, to je istina. Ali, vazno je kad je kazemo, kako i sa kojim ciljem.
Evo slučajno sam naleteo na ovaj članak. Baš ste lepo objasnili suštinu, hvala vam. I meni se više puta dešavalo da naiđem na osobe koje se hvale time što sve kažu u lice i oduvek mi je u tome nešto bilo čudno . Prosto osećate da tu nešto ne štima. Treba prvo pripremiti teren da bi se nešto reklo u lice, a takođe je važno i obratiti pažnju na to kako se nešto kaže i kada se to kaže. Ali konačan rezultat je svakako vredan truda.
Slažem se!