Jednostavno ne vredi! ////// It`s simply not worth it!

Iako naslov možda tako zvuči, ovo nije jedan pesimističan post. Reči koje slede nose snagu i volju da se prihvate neke neminovnosti u životu, čak i kada smo istrošeni i kada imamo osećaj da nam se ceo svet srušio.
Ovaj post indirektno priča o konfliktima. Pre neki dan sam studentima držala predavanje baš o konfliktima i pričala kako oni mogu biti i funkcionalni. Mogu se iskoristiti za napredak, za neka nova znanja i iskustva, za nadogradnju ličnosti i ponašanja. I upravo tog dana, u privatnom životu iskusih vrhunac jednog prolongiranog konflikta na kraju kog sam osećala da su mi svi kapaciteti istrošeni, kao i spektar mogućnosti da se nešto popravi po pitanju nastalog konflikta. I onda se zapitah: “pa kako sad da iskoristim ovaj konflikt, kada osećam kao da nemam kuda dalje?”
Kada je reč o konfliktima, obično kao jedino prihvatljivo rešenje vidimo uspostavljanje saradnje ili barem kompromisa. I u mojoj situaciji sam imala osećaj da sam baš tome i stremila, i da sam iskoristila sve svoje kapacitete da postignem neko prihvatljivo rešenje. Ali, do njega nisam uspela da dođem.
Stvari su jednostavne. Neprijatne, ali realne i neminovne. Da bi se postigla saradnja na kraju konflikta, za to su potrebne obe strane. Ponekad je zaista jedna strana u pravu, ali druga to ne vidi. Ponekad su obe u pravu, ali ne žele da žrtvuju bilo šta od svoga. Meni je ovo bio već neki put u životu da sam došla do momenta kada sam osećala da mi je načinjena strašna nepravda, da se nije cenilo ono što sam radila i da sam sve pokušala, a opet naišla na nerazumevanje, i čak optužbe. Posle puno trošenja i napora da pokažem drugoj strani kako nije u pravu povodom nekih stvari, samo mi je sinula ona eureka lampica i rekla sam sebi: NE VREDI! Jednostavno, ne vredi! Mogu dubiti na glavi, ali druga strana misli da je ona u pravu.
Kao psihologu ovakav zaključak već koji put u životu nije mi legao, jer uvek mislim da postoji neko rešenje. Da, postoji rešenje i u ovoj situaciji. A to je da prihvatimo činjenicu da se ne razumemo i da nastavimo dalje. Naravno, uvek rešenje može biti da se tu i raziđete, ali ako je u pitanju osoba sa kojom se mora ili želi nastaviti dalje, nekada je jedino rešenje upravo to – nastaviti dalje, i ostaviti nanetu nepravdu i loša osećanja iza sebe.
To nije lako. Često se sve te ružne emocije vraćaju. Nekad samo taknu, nekad se vrate kao bumerang. Jer i za to da se sve ostavi iza i da se nastavi dalje su potrebne obe strane. No, garancija nema!
Ja još uvek osećam blagu gorčinu zbog proteklih događaja, ali mi je sada mnogo bolje. Kada sam shvatila da sam učinila sve što sam mogla  Kada sam shvatila da JEDNOSTAVNO NE VREDI!
English versionEven though the title maybe sounds pesimistic, this is not
such post. The following words are carrying strength and will for
accepting some inevitable facts in life, even when we are feeling burned
out and like the whole world has fallen down in front of us.

This
post indirectly is about conflicts. A few days ago I was holding a
lecture about conflict to students, and I was talking about how
conflicts can be functional. They can be used for a progression in life,
for new knowledge and skills, for improving of a personality and
behaviour. And exactly that day I experienced the peak of one prolonged
conflict in my private life at the end of which I felt like all my
capacities were used, as the possibilities to do something concerning
this conflict. And then I wondered: “how to use this conflict for a
better future, when I`m feeling like I don`t have anywhere to go with
it?”.

When it`s about conflicts, usually the only
acceptable solution that we see about it is cooperation or at least
compromise. In my situation I was feeling as if I was streaming exactly
towards that, and that I had used all my capacities to reach some
acceptable solution. However, I didn`t manage to reach it!

The things are simple. Not pleasant, but realistic and inevitable. To
reach the cooperation in conflict, you need both sides for that.
Sometimes really only one side is right, and the other one is not seeing
things clearly. Sometimes both sides are right, but they don`t want to
sacrifice something of theirs. For me this was not the first time in
life that I felt that a big injustice was done to me, and that it wasn`t
appreciated all the things I had done even though I had tried
everything, and still wasn`t given the understanding, but got only the
accusations. After much effort and trying to show the other side that
they are not right concerning some things, I was just lightened with
that eureka lamps and I told myself: It`s not worth it! It`s simply not
worth it! I can stand on my head if I want to, but the other side will
still think that they`re right.As a psychologist this
kind of conclusion didn`t suit me, because I think that there`s always
some kind of solution. Yes, there is a solution in this situation also.
And that is to accept that we don`t understand each other and to move
on. Of course, there can always be a solution to go separate ways, but
when it`s about a person with whom we have or want to move on, sometimes
the only solution is exactly that – to move one, and leave the
injustice and bad feelings behind you.

It`s not easy.
Often all those bad emotions are coming back. Sometimes they just touch
you, sometimes they come back as a boomerang. Because, for leaving it
behind you also need both sides. However, there are no guarantees.

I
still feel some kind of bitterness towards the previous events, but I`m
feeling much better. When I realised that I`ve done everything I could.
When I realised that it`s just NOT WORTH IT!

Moje ime je Aleksandra. Ja sam majka i žena, psiholog i freelance pisac. Često mislim da nešto može bolje i lepše. Osim kada odlučim da uživam u trenutku baš onakvom kakav jeste. Jer, život je onakav kakvim ga mi napravimo!
Podeli ovaj postPin on PinterestShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn

15 thoughts on “Jednostavno ne vredi! ////// It`s simply not worth it!

  1. Daaaa, bravo….dosta sam tragala za tim rešenjem i nisam uspevala da prihvatim da postoji. A postoji i tako je….nema uvek pobede i zadovoljstva….nekada ima naprosto prihvatanja neminovnosti. Mene je to na neki čudan način umirilo (ne bez malo početne gorčine, naravno. Mada i dalje do iznemoglosti tragam za boljim rešenjem, nekim koje bi izmenilo stvari….ali ovo pruža sigurnost.Ponekad stvari moramo prihvatiti takvim kakve su i samo se postaviti u odnosu na to.

  2. Odličan post! Baš mi je sjeo! 🙂
    Nekako me previše muče stvari na koje ne mogu više utjecati, stvari koje, kako si i ti rekla, nisu vrijedne vremena niti muke. Let it go.

  3. Ja sam na faxu slušala Upravljanje konfliktima i to mi je bio fantastičan kolegij. Teme su bile tekuće, predavanja su bila interativna, tako da su se vodile žustre rasprave, skoro svaki tjedan smo imali i nekakve vježbe ili psihotestove (valjda da vidi s kim ima posla). Prof nas je cijeli semestar promatrala na predavanjima, seminarima i sl i pismeni ispit je postavila tako da je formirala naoko nasumične grupe studenata, a u stvari ljude koji imaju sasvim suprotne stavove o temama koje smo prethodno raspravljali, kao i ljude kojima je sve bilo svejedno (a takvih ima isto dosta). zadatak je bio da se čitava grupa usuglasi oko odgovora na ispitna pitanja. svega je tu bilo haha, njoj je to bilo više nego zabavno. inače je to jedna od najfora osoba koje poznam, forenzički psiholog kojoj smo mi bili mačji kašalj ;))

    1. Jaoj, bas divno zvuci. Imala sam ja jednog takvog profesora, ali u okviru jedne edukacije. Radio je sa Eskimima i na pomirenju Iraca i Britanaca – mozes zamisliti koje je to iskustvo!

  4. Meni je teško odustati od nekoga/nečega, ali neke bitke jednostvano ne treba boriti. To me je naučio život. Osobito ako inicijativa za rješenjem dolazi samo s jedne strane.

  5. Ah, potpuno te razumem i isina je to sto si rekla-Ponekad je zaista jedna strana u pravu, ali druga to ne vidi. Ponekad su obe u pravu, ali ne žele da žrtvuju bilo šta od svoga.
    A istina je i da je nekad resenje da obe strane predju preko toga i jednsotavno nastave dalje.

Volela bih čuti tvoje mišljenje: