Ko je prava žena, a ko pravi muškarac?

Da ste ovo pitanje postavili pre nekih 50-100 godina, sigurno biste dobili gotovo jednoobrazan odgovor. Većina ljudi bi imala slične aršine za definiciju prave žene ili muškarca. A danas? Danas se sve pokarambasilo, sve se pomešalo. Žene vode glavnu reč u kući, jure za karijerom i zaradom, porodica im nije važna. Trude se da budu veći muškarci od svojih partnera. Muškarci se plaše vezivanja, beže od braka, provode više vremena ispred ogledala od svojih partnerki. Ili postaju visoko nasilni, jer misle da samo tako mogu sačuvati svoju muškost.

I definisanje po vrednosnom sistemu se srozalo. „Pravi“ i poželjni muškarci često budu oni koji su grubijani, mafijaši, koji zavrte ključem od svog audija. Vredni, pošteni i (ne daj Bože!) intelektualci su druga klasa. Nezanimljivi. Popularne su žene koje imaju najveću kolekciju minića, visokih platformi i plastičnih dorada lica i tela. Jer, sve što je prirodno je deplasirano.

Koje karakteristike danas ima prava žena?

To sigurno ne može biti žena krojena po merilima od pre 50 godina. Vremena se menjaju, treba ići u korak sa njima. Verujem da još ima dosta žena koje bi mogle biti te „prave“. One se ponekad možda kriju ili ne dolaze do izražaja na prvi pogled, ali one traju i večno mogu da nose tu titulu prave žene.

  1. Prava žena ne ćuti. Ona izražava svoj stav, ali ne sa ciljem da bi srozala muškost svog partnera.  Ne živimo u srednjem veku gde se ženstvenost meri po tome koliko može da se ćuti, ništa ne pita i živi u službi drugih. Ali, čemu i bespotrebno nadjačavanje sa partnerom, kako bi se dokazalo da je ona ta koja je pametnija, jača, dominantnija. I kada to stvarno postigne, kako će joj tako umanjen muškarac biti privlačan? Ne treba joj on koji je žena veća od nje same. Osim ako nije lezbejka (a o njima ne pričamo ovom prilikom).
  2. Prava žena se ne trudi da dokaže da je glava kuće. Oboje su gazde u svom rejonu. Ona u svojim stvarima, on u svojim. Nije li to smisao braka i deljenja?
  3. Prava žena se ne libi da doprinese privređivanju svoje porodice. Blago onim ženama koje nemaju potrebu da rade jer njihov muškarac to radi u dovoljnoj količini za njihovu porodicu. Ali, u situacijama u kojima je neophodan još neki izvor prihoda za dobrobit porodice, ne želim da razumem žene koje smatraju da su i tada muškarci ti koji trebaju o tome da misle, jer je to „muški posao“. (Možda sam to samo ja, jer bih ja u oba slučaja gledala da imam neki svoj izvor zarade i u tom smislu budem nezavisna).
  4. Prava žena neće zaboraviti na sebe stupanjem u brak ili dobijanjem deteta. I jedan i drugi navedeni događaj podrazumevaju da u mnogim stvarima žena više nije sebi na prvom mestu. I brak i roditeljstvo podrazumevaju puno kompromisa i odricanja, koji su srazmerni sa dobicima koji dolaze do žene. Ali, žene koje smatraju da uz te dve uloge dolazi i „ja više uopšte nisam važna“ nikako neće biti srećne, a samim tim ni uspešne supruge ili majke.
  5. Prava žena je ona koja je zadovoljna sobom, jer najlepša žena je samopouzdana žena. Takva žena hoda pravo i stabilno. Ona ne cepa oblake, ali nije ni pokunjena. Voli sebe baš onakvu kakva jeste i ne pokušava da bude ono što nije samo da bi zadovoljila druge. Ne postoji ni jedna šminka koja može zameniti osmeh zadovoljne žene. I samo takva će moći da beskrajno zavodi svog muškarca, tako da i ona u tome uživa.

prava zena

A kakav je to pravi muškarac?

Iako je muškaraca mnogo manje od žena (barem na Balkanu) i iako mnoge žene imaju osećaj da su stabilni i slobodni muškarci izumrla vrsta, verujem da nije tako i da takvi još uvek postoje.

  1. Pravi muškarac je onaj koji ženi mrsi kosu, a ne misli i osećanja. Takav muškarac je zavodi i želi. Pored njega se žena oseća voljenom i sigurnom, a pre svega stabilnom. Ona onda ne dovodi u sumnju da li sve radi dobro, da li treba da se menja (iako joj nije jasno šta i zašto) i da li treba da bude nešto što ona nije, samo da bi ga zadržala.
  2. Pravi muškarac se ne plaši vezivanja. Ima nešto u današnjim muškarcima što ih često koči u momentu kada naslute da počinju nešto da osećaju prema partnerki. Pa onda beže glavom bez obzira jer „se ne smeju zaljubiti“, „jer nije pravi trenutak“ ili jer „to odmah znači da će morati da se žene“. Gde se izgubilo ono „lepo mi je, pustiću osećanjima da me vode, pa ćemo videti gde ćemo stići“. Hajde da probamo. Svakako je bolje probati (i možda pogrešiti) nego se posle zbog bežanja kajati.
  3. Pravi muškarac se ne libi da pokaže emociju. On zna da to ne znači da je manje muško, vež naprotiv, to znači da je ostvaren, siguran u sebe, pa samim tim i bez straha od emocija. Barem mi žene to tako vidimo.
  4. Pravi muškarac zna da prepuštanje nekih inicijativa svojoj partnerki ne znači da je on „manje muško“. Sa ulogom muškarca ne ide u paketu i ono „ti si zadužen za sve, ti znaš najbolje“. Ne. Pravi muškarac se ne zamara merenjem količine dobijene/izgubljene muškosti ili mogućnostima da ispadne papučar u očima drugara. On prati svoj osećaj, dogovara se sa partnerkom i bez krivice joj prepušta da se bavi stvarima u kojima je bolja ili za koje on nema vremena.
  5. Pravi muškarac iznova zavodi svoju ženu. Nju i samo nju. Uvek se priča samo o tome kako žena treba da zavodi svog muškarca, a činjenica je da ne postoji srećnija i zadovoljnija žena od one koja zna da je i dalje željena i privlačna svom muškarcu, baš takva kakva jeste. Jer muškarci ne znaju u toj meri za breme strija, celulita i mlohavih stomaka. I nisko samopouzdanje koje ide u paketu sa njima. A nema boljeg načina da se pokaže da je željena od zavođenja.

pravi muskarac

Vernost, poštovanje i rešeni „repovi“ prethodnih veza se naravno podrazumevaju za oboje.

Kako vi definišete pravog muškarca i ženu?