Nedavno sam držala jednu radionicu za mlade sa problemima u ponašanju. Dobili su zadatak da zajedno nacrtaju i opišu facu i gubitnika u društvu. „Faca“ je bio istetovirani i mišićavi mladić, sa cigaretom u ruci, kog su opisali kao nekoga ko ne pohađa redovno školu i slobodno vreme provodi uglavnom sa vršnjacima, a faca je zato što je „cool i veseo lik, koji bi za drugare i ruku u vatru dao“. „Gubitnik“ je bio momak koji nosi naočare, ima sve petice u školi i još uvek ne izlazi u noćni provod. Njemu je zapao opis „dosadan“.
Nekoliko dana posle toga na razgovoru mi je bila devojčica koja je navela da je faca onaj ko ima preko 1000 pratilaca na Instagramu. A kada smo otišli u posetu štićenicima u jednu vaspitnu ustanovu, na desktopu zajedničkog računara smenjivale su se slike Kristijana Golubovića kao nekoga ko je svima njima idol.
Kako se njihov ceo vrednosni sistem tako drastično izmenio? Da li smo i mi odgovorni za to?

Sve prethodno navedeno odnosi se na specifični populaciju mladih, ali nažalost nije puno drugačije ni kod ostalih mladih u Srbiji. Devojčice kod kojih više ne postoje bajke o princu na belom konju. Sada su im aktuelne priče o bitangama i princezama, pa se neretko odlikašice u srednjim školama zaljubljuju u momke koji imaju probleme sa zakonom. Momci popuštaju u školi i napuštaju sportove, ne bi li više vremena provodili sa vršnjacima u besciljnoj i nestrukturisanoj „bleji“ i tako bili prihvaćeni i došli do statusa „face“. Tuča je često način da pokažeš lojalnost i očuvaš kredibilitet, i sve češće je to rešenje i kod devojčica, ne samo kod dečaka. Devojčice koje se doteruju kao žene i koje svoje teluju bukvalno prodaju za par pića u izlasku, iako one na to ne gledaju tako.
A sve je to zato što su izloženi pogrešnim uzorima. Kod roditelja, u školama ili u medijima. Ti uzori ne moraju uvek biti direktno prezentovani i vidljivi. Oni se često grade još u ranim fazama detetovog života, a kasnije se samo otelotvoruju u vidu konkretnih ljudi koji im postanu osnovni uzori.
Tranzicija i urušen sistem vrednosti u državi su svakako glavni krivci koji su doprineli da se uzori kod mladih izmene u tolikoj meri u odnosu na nekoliko decenija ranije. Umesto Branka Kocikce, Minje Subote, pesama o drugarstvu i štednji, deca i mladi sada gledaju starlete, preživele mafijaše i pevaju o pištoljima, seksu i dobrom provodu. Sve ređe su devojčice koje će se kasnije ponašati kao dame, i dečaci koji će biti istinski džentlmeni.
„Ekspresno“ postaje osnovno merilo ponašanja. Brzo do novca, do slave, do drugara, momka/devojke. Tako mladima idoli postaju upravo ljudi koji su uspešni u takvom „ekspresnom“ ponašanju.
Situacija jeste kritična i kao da se sve polako otima kontroli, ali to ne bi smelo da nam bude izgovor da ništa ne preduzimamo i da se predajemo. Postoji puno dece koja odrastaju u istoj toj državi, ali koja svoj život uspevaju da organizuju po pravim uzorima – onima koji promovišu društveno prihvatljive vrednosti i koji čine stvari kojima se mogu ponositi, a ne sramiti.
Evo nekih predloga šta svi možemo uraditi, pa da mladima vratimo prave uzore na pijedestal.
Roditelji
- Rani razvoj. Nemojte potcenjivati važnost ranog razvoja. Sve što tada radimo od velikog je značaja za utemeljivanje osnovnih navika i vrednosti kod naše dece. Od malena ih učite o važnosti empatije, humanosti, kvalitetnog struktuiranja slobodnog vremena. Na primer, uveče pred spavanje sa detetom rekapitulirajte za šta je tog dana zahvalan. Jednom mesečno sa detetom se možete dogovarati kako da učini neko dobro delo. To može biti da npr. nekom pomogne oko domaćeg zadatka, ili da barem jednom pozove u zajedničku aktivnost dete koje svi odbacuju, a kasnije to može biti i da od svog džeparca odvoji delić novca za neke humanitarne svrhe.
- Vi ste osnovni model ponašanja detetu, barem do njegovog puberteta. Vodite računa i o tome šta direktno prezentujete detetu svojim ponašanjem, ali i indirektno. Jasno je da ako vi gledate rijalitije, i dete će to preuzeti kao nešto što je ok, u paketu sa likovima koji se tu pojavljuju i vrednostima koje se u tim emisijama promovišu. Međutim, dete od vas isto tako kupi i ono što niste ni svesni da ste mu pokazali. Primer može biti ako pratite sport i bodrite naše sportiste kada pobede, ali ih kudite i odbacujete kada izgube, kao što nažalost radi dosta ljudi u Srbiji. Time kod deteta možete razviti ideju da je važno samo biti prvi i popularan i da nije ljudski grešiti. O tome kakvi idoli zadovoljavaju ovakve vrednosti je suvišno i govoriti.
- Sport i vannastavne aktivnosti. Pored toga što će dete koje je uključeno u neke dodatne aktivnosti u velikoj meri imati struktuirano slobodno vreme, ono će u većem delu svog života biti okružen vršnjacima i ljudima koji su slični njemu. Takođe, kroz neki grupni sport dete može puno naučiti o timskom radu, kompromisima, deljenju, strpljenju.
Svesna sam da postoje roditelji koji čine sve od navedenog, pa im deca opet ponašanje usmeravaju ka pogrešnim modelima. To je zato što nije sve u njihovoj moći, naročito kada dete dođe u pubertet i kada vršnjaci i mediji postaju glavni izvori vrednosti za njih.
Škole
Učitelji i nastavnici su drugi roditelji deci i zato oni igraju krucijalnu ulogu u promovisanju ispravnih vrednosti i uzora kod dece. Iako dobijaju sve više ograničenja u radu, iako su im plate mizerne i entuzijazam na niskom nivou, ne valja kada odustaju i kada gube nadu. Postoje uvek i male stvari koje mogu uraditi, pa da kod dece promovišu pozitivne vrednosti i uzore.
- Ne ignorišite problematično ponašanje dece. Reagujte, i to na pravi način. Vi ste prvi koji će decu učiti da se društveno neprihvatljivi oblici ponašanja ne prihvataju i da oni imaju svoje posledice, ali i da se te osobe ne odbacuju, već se osuđuju samo ti njihovi postupci.
- Angažujte poznate ličnosti koje promovišu pozitivne vrednosti. To možete kroz razne filmove ili dokumentarce koje možete gledati na nekom času, pa posle organizovati konstruktivnu diskusiju. Ili to isto raditi jednom mesečno van nastave u okviru nekog npr. Filmovi prvog petka u mesecu. Pažljivo birajte tematiku filmova, pa u diskusiji napravite plan kako ćete zaokružiti najvažnije zaključke i pouke. A možete i organizovati mesečna upoznavanja sa poznatim i uspešnim ljudima iz grada/države, koji su npr. pohađali vašu školu. Ima li boljih i bližih uzora za vaše učenike?
- Učenik škole, učenik razreda. Na mesečnom nivou možete birati učenika koji je pokazao najprimerenije ponašanje, na nivou škole, ali i na nivou vašeg razreda. Sa učenicima dogovorite potrebne kriterijume po kojima ćete vršiti izbor. Birajte vi ili učenici – i to može biti stvar dogovora. Čula sam da neke škole to i rade, ali mnogi učenici ili nisu čuli za to ili se žale da se od ideje odustalo posle par meseci. Budite uporni, menjajte kriterijume u skladu sa razvojem vašeg razreda/generacije.
- Redovne radionice o vrednostima, moralu, uzorima. Svake godine, sa svakom generacijom i svakim razredom. Zamolite školskog psihologa/pedagoga da to uradi, ili vi pokrijte te teme na nekom času. Možete angažovati i nekog proaktivnog učenika da organizuje radionicu na tu temu. Vršnjačka edukacija se pokazala kao najdelotvorniji metod u prenošenju znanja i veština. Ako vam se čini da je jedna generacija bila nezainteresovana za ovu temu, sledeća možda neće biti. Ponoviću opet – ne odustajte!
Mediji
Svesna sam da je ovde (nažalost) besmisleno govoriti da je najvažnije da mediji ukinu emisije i pojavljivanje ljudi koji su „vrednosno štetni“ za mlade, jer upravo to ekspresno povećava gledanost u našoj zemlji. A gledanost je medijima najvažnija! No, postoji i u ovakvoj situaciji nešto što mediji mogu promeniti pa da ne umanje drastično gledanost, a opet da doprinesu podsticanju pozitivnih vrednosti kod mladih.
- Promena termina. Ne može show za decu da traje do 3h ujutro. Nikako! Da li ste svesni šta time poručujete: Lumpujte, deco! Noć je još mlada! A koga mogu tada da upoznaju, vide ili slušaju? Branka Kockicu i decu koja njega vole, sigurno ne. Deca su glavna publika tih showova koji vam do 3h traju, i oni će ispred TV-a biti u kom god terminu ih emitovali, nestrpljivi da vide svoje favorite. Što ne biste počeli u 17h, a večernje termine ostavite za nas odrasle.
- Humanitarne akcije. Ima ih povremeno, ali ih nema dovoljno. Nikad dosta ljudi kojima su potrebne ovakve akcije, i nikad dosta prilika da se njima kod dece promovišu pozitivne vrednosti i pozitivni idoli. Primer može biti naš Novak Đoković koji je samoinicijativno organizovao aukciju za svoju potpisanu opremu sa Rolan Garosa na kojoj je prikupio blizu 10 000 funti. Sav novac direktno ide njegovoj fondaciji koja ulaže u predškolsko obrazovanje. Eto ideje i za medije – slične akcije možete organizovati na mesečnom nivou. I naravno da budete pažljivi u izboru pozitivnih uzora koji bi donirali neke svoje predmete. Vas ovakve akcije ne bi koštale puno, a pozitivan uticaj bi bio znatan.
- Dečije emisije. Gde su? Zašto ih ima tako malo? Ovde ne mislim da dečija pevačka takmičenja na kojima deca opet pevaju o tome sa koliko će njih spavati, da li će biti nečije ciganke ako im daju ključeve od automobila ili o tome da je baš cool pušiti marihuanu i „blejati po kraju“. Fale emisije edukativnog karaktera, naravno snimljenih na način koji je prijemčiv deci. Mislim da uvek pali da se na neki način u takvu emisiju direktno uključe deca iz vrtića ili lokalnih škola. Oni i svi njihovi u porodici će sigurno sedeti ispred TVa da čekaju da vide svoje mezimče, pa će deliti po društvenim mrežama da se pohvale. Eto vama zagarantovane gledanosti, a deci pozitivnih vrednosti i idola koje ste im prezentovali.
Jesam laik i verujem da bi ljudi iz medijske struke za svaki od navedenih predloga mogli da mi navedu neko ograničenje, ali da li je baš sve od navedenog tako teško ostvarivo?
Izgovore je uvek lako naći. Junaci se, međutim, poznaju po konkretnim akcijama, veri i istrajnosti.
Tekst je napisan u saradnji sa Fondacijom Novak Đoković.
2 Odgovor
Још једном – свака част за текст!
Hvala puno <3