Perfekcionizam je tendencija u ponašanju/deo ličnosti kod mnogih ljudi.
Ipak, kod nekih ljudi on napravi veći haos nego kod drugih.
Toliki da ozbiljno ugrozi kvalitet života te osobe.
Ja sam već pisala o ovoj temi u nekoliko svojih postova, ali nikad nisam imala tako veliki problem sa njim kao što je imala moja draga koleginica Kristina Sestak.
Neizmerno mi je drago što je pristala da za vas detaljno i poučno opiše svoju borbu sa perfekcionizmom i o svom putu ka prihvatanju istog.
Uživajte u njenim zrncima mudrosti. Tekst ostavljam u originalnom ijekavskom pisanom izdanju.
Ko je Kristina Sestak?
Kristina Sestak je mnogo šta, jer kao i u svima nama, i u njoj živi jedan splet uloga koje je tokom života pokupila.
Neke svojim izborom, neke vaspitanjem i životnim okolnostima.
Moje omiljene uloge su psiholog – tačnije Lutajući psiholog i to da sam osoba koja svakog dana, sve više živi svoje zašto.
Ali, danas pričam iz jedne uloge koja me je dovela do Lutajućeg psihologa, a to je uloga perfekcioniste.
Kakve probleme ti je donosio tvoj perfekcionizam?
Kad pogledam sve izazove koje sam imala do sada, poput depresije, nesanice, niskog samopouzdanja, problema sa hormonalnim disbalansima, body image-om, sindromom varalice, u osnovi svakog od njih nalazila je jedna te ista stvar – perfekcionizam.
Šta je to?
Perfekcionizam se najčešće definiše kao neralistična težnja osobe da bude savršena i da ono što ona radi bude savršeno.
U osnovi perfekcionizma je iracionalani, apsolutistički zahtev prema sebi da se bude savršen, ako ne u svim oblastima, onda bar u onima koje su toj osobi važne.
Ovo je definicija koju ćete naći u većini tekstova na ovu temu.
Moja definicija zvuči malo drugačije, jer perfekcionizam je bio i još uvijek jeste sastavni dio mog života.
Za mene, perfekcionizam je omča oko vrata, glas koji me u 3 ujutru budi i tjera da ustanem iz kreveta, upalim laptop i po 1000 i 1 put tražim greške u tekstovima i zadacima koje sam odradila.
To je onaj pogani glas koji mi sjedi na lijevom ramenu i govori: “Nisi ti za ovo, ne znaš, nisi dovoljno spremna/stručna, ono što ti govoriš je besmisleno, dosadna si…”
I kad god sam htjela da objavim prvi blog post govorio je: “Kristina, pobogu, šta ti misliš da si pametno rekla? Ko si ti da ikom o ovom govoriš?”
Zato je blog sjedao na polici mojih snova godinama, dok sam ja radila na tuđim snovima.
Ujedno, perfekcionizam me uslovio da prva stvar koju primjećujem budu greške.
Na to se odmah javlja i unutrašnji kritičar, pa krenem da odlažem sve dok ne budem u stanju da ga iz prve odradim SAVRŠENO.
A nikada nije bilo dovoljno savršeno. A još manje završeno…
Za mene, perfekcionizam je ubica uživanja u životu, zadovoljstva u radu, prisutnosti i svemu oko mene.
Perfekcionista u meni okrutno kida i analizira do najsitnijeg detalja svaku moju misao, riječ, djelo, moje ponašanje, govor, moj izgled, sve što radim i sve što jesam.
Drugi imaju dozvolu za greške, ponavljanja, prepravke – ja nikad.
Moja je dužnost biti savršena.
Najtužnije od svega, postojao je period mog života kada sam se ja ponosila činjenicom da sam perfekcionista.
Moj diplomski rad je bio baš na tu temu, i postavio je perfekcionizam kao poželjnu osobinu. Oh how mighty have fallen, my loves…
Kod mene, perfekcionizam je uzrokovao nekoliko izazova na profesionalnom i zdravstvenom nivou.
Radila sam 5 godina kao urednik marketinških materijala, i jedan od mojih zadataka bio je priprema teksta za materijale i rad sa dizajnerima.
Moj odgovornost je bila da sve informacije istaknute na tim materijalima budu tačne na svaki mogući način. I to je funkcionisalo neko vrijeme čak i savršeno.
Sve dok nije došlo do sagorijevanja i opterećenosti greškama. Toliko da sam samo vidjela greške, potencijalne probleme i katastrofe koje samo čekaju da se dese.
Bila sam crna vještica i to ne samo zbog preferencija ka crnoj garderobi. Niti sam bila dobar saradnik, niti produktivna ili proaktivna.
Ta organizacija i ja smo raskinuli, na mučan i težak, ali oslobađajuć način.
Danas smo u ljubavi i poštovanju, ali sa distancom.
Istovremeno, tokom tih prelomnih godina borbe sa perfekcionizmom od 2015 – 2018, bila sam na režimu zdrave ishrane.
Izgubila sam preko 50 kg i znate li koja je jedina stvar koju sam ja vidjela? Strije, koža, ožiljci, upali obrazi, umorno lice, garderoba koja mi ne stoji, iako sam sad u “prihvatljivoj” veličini.
Prema svim standardima imala sam idealnu kilažu za svoju visinu i građu – a ja se nikad nisam gore osjećala.
Sve što sam vidjela bile su mane.
To je dodalo još jednu spiralu sagorijevanju i dovelo do potpune neaktivnosti, odustajanja od svega, apsolutnog prestanka bilo kakve aktivnosti u svim sferama života. Prokrastinacija je bila glavni modus operandi, a depresija se ponovo uselila u moj um, emocije i tijelo.
Kilogrami su se vratili, i tako dalje.
Kako si došla do prihvatanja ovog problema?
Ne bih rekla da ću se ikad u potpunosti izboriti sa perfekcionizmom, jer on jeste utkan u svo moje biće i dio je onog što ja jesam.
I to je sve okej.
Prihvatam tu činjenicu. Potpuno sam svjesna toga i to mi olakšava da se nosim sa perfekcionizmom na produktivan način.
Krajem 2018. i tokom 2019. godine prošla sam intenzivan period rada na sebi i ponovnog upoznavanja sebe.
On još uvijek traje, a već je dao plodonosne rezultate.
Osvješćivanje i prihvatanje toga koliko me perfekcionizam koči u životu došlo je kroz niz okolnosti.
Jedna od njih je bila realno stavljanje na papir svega što sam postigla, što želim postići i što sam sa 20 godina željela da postignem do 30. rođendana.
Iako sam mislila da nisam uradila i naučila mnogo, uvidjeh suprotno.
Uvidjela sam i šta mi konkretno nedostaje i aktivno počela da stičem te vještine kroz edukacije, kurseve, razgovore sa ljudima koji rade ono što sam ja željela.
Najvažnija stvar koju sam tada uradila bila je sljedeće obećanje sebi, koje sam i zapisala u svom dnevniku:
|
Dajem sebi dozvolu da budem početnik i učenik. Da pogriješim, da ne znam, da istražujem i da pronađem odgovore. Ako ne znam, pitaću. Samo neizgovorena pitanja ne nalaze odgovore. Niko me neće manje voljeti i cijeniti ako sam napravila pravopisnu grešku, ako ponovo nisam izgovorila riječ kako treba i ako je umor uslovio da se dislalija ponovo oglasi u mom govoru. Ja imam šta za podijeliti i nekom, negdje, jednog dana, moje riječi će olakšati sljedeći udah. |
Bilo je tu još zapisa i tehnika.
Zahvalnost, meditacija, otkrivanje svojih potencijala, dubok rad na sebi i sl.
Da se izborim i preuzmem kontrolu nad perfekcionizmom pomoglo mi je i to što sam svom perfekcionizmu dala oblik, ime, lik, osobine.
Kad pravi buku porazgovaram sa njim i saslušam šta mi želi reći.
I tako, dvije od brojnih uloga u meni su Pogani perfekcionista i Efikasni perfekcionista. Svaki ima svoj stil govora, odijevanja, ton, boju, simbol i svaki dobije taman onoliko pažnje od mene koliko smatram da je dovoljno.
Uz ovo ne mogu da ne pomenem da su mi pomogle i tri knjige: Sve je rješivo od Marie Forleo, kao i Počni sa zašto i Nađi svoje zašto od Simona Sajneka.
Marie mi je dala par konkretnih alata i citata koje sebi ponavljam kao mantre koje me vraćaju u dobro stanje i hype folder (folder gdje čuvamo sve pohvale, komplimente, feedback i sl. što pozitivno utiče na naše samopouzdanje i motivaciju).
A Simonove, da kada god uđem u začarani mračni krug perfekcionizma i prokrastinacije, postavim sebi pitanje – zašto?
Na kraju, u jednoj mučnoj situaciji, pomogle su mi riječi jednog čovjeka kojeg veoma poštujem i volim. U jednom,ne tako mirnom razgovoru rekao mi je:
Ti si to sama sebi nametnula!
Na šta sam ja odgovorila:
Onda ću ga ja sama sebi i skinuti.
Tog momenta nisam ni sanjala da sam izgovorila riječi za koje sam kasnije uvidjela da su promjenile moj život.
Te riječi su vratile slobodu u moje ruke.
Jer ja sam ta koja je sama sebi nametnula svaku svoju naviku i osobinu. To radim svaki put kad napravim izbor da se ponašam na određeni način.
Tako je i sa perfekcionizmom. Ja sam iznova birala biti savršena po cijenu svega. Niko drugi to od mene nije tražio. Sve te uloge i presude ja sam donosila.
Tada sam uvidjela da ja u svojim rukama držim dozvolu i oslobađajuću presudu da budem biće koje može pogriješiti i da je to sasvim okej.
Kako drugi ljudi mogu pomoći osobi sa takvim izazovom?
Ono što je meni značilo jeste razumjevanje. Otvorena afirmacija da je okej da nije savršeno iz prvog puta.
U poslu mi je pomagalo da imam konkretne upute, da dobijem feedback na pravilan način.
Važno je da osobi sa perfekcionizmom otvoreno govorite i o svojim greškama, o naucima iz tih grešaka.
Da znate da joj kritika neće pomoći, jer ona je sama svoj najžešći i najokrutniji kritičar.
Jasno joj stavite do znanja da ima slobodu da pogriješi, da proba ponovo, da uči, da ne mora biti savršena u svemu što radi, da je motivišete da sebi da nježnost i dozvolu da bude čovjek.
Jer čovjek je dio ljudskog roda, a ljudski je griješiti.
A greške oko kojih se većina nas perfekcionista kida rijetko kad su fatalne po druge. To samo mi mislimo da jesu.
Šta si naučila iz ovog životnog izazova?
Mnogo.
O tome bih knjige i knjige mogla napisati.
Naučila sam se samoempatičnosti, što je povećalo i empatiju ka drugima.
Imam dublje poštovanje prema svom i tuđem vremenu i trudu. Naučila sam da više uživam u procesu, a ne da grčevito mislim samo na cilj.
Naučila sam da i ja zaslužujem sve ono što dajem drugima.
Zanimljiva stvar koju sam naučila o drugima, jesu te razlike u opažanju, jer često mi se dešavalo da drugi ni ne vide slovne greške, a ja auditivac koji jesam, prvo to snimim.
Šta bi poručila osobama koje se suočavaju sa istim izazovom?
Diši duboko.
Daj sebi dozvolu i slobodu da ne budeš savršen/a.
Nije sve fatalno i toliko stvari možemo korigovati.
Nemoj ti biti uzrok neostvarenja svojih snova.
Niko od nas, na ovom svijetu gdje bilioni žive, nije savršen, pa to ne moramo biti ni ti ni ja.
Šta god da je san koji odlažeš jer čekaš da postaneš ekspert i da ga sprovedeš bez greške, ne odlaži ga više.
Počni danas, jer ti si najveći ekspert u oblasti zvanoj ti i tvoji snovi.
Ne postoji na ovom svjetu niko ko će ti to oduzeti, jer niko ne može u potpunosti ući u tvoju srž i tvoje biće.
Ti kreiraš svoj san, po svojoj mjeri i volji.
Te “greške” i “nesavršenosti” su ona posebna vrijednost koju ovom svijetu može dati samo jedna osoba – ti.