Dva pitanja koja mi svako veče učine čarobnim

Skoro je sa mnom poznanica podelila priču o Miracle mornings (magična jutra). U pitanju je knjiga i posle toga spontano nastali čitav pokret ljudi koji ustaju rano, pa kreću dan sa afirmacijama, zapisivanjem, čitanjem, meditacijama, vežbama.

Jasno je da jutra koja tako počnu definitivno budu čarobna. Takav bude i ceo dan, jer ga počnete uz posvećenost sebi, svom telu i svom umu.

Koliko god ta priča delovala privlačno, u mom životu je trenutno prilično neprimenjiva.

Razloga je puno: dete koje voli kasno da leže, malo sna i ustajanje zbog posla u terminu koji je raniji od onoga koji mi odgovara.

A i uvek sam više volela večeri od jutara. Prosto mi je energija i inspiracija u svom vrhuncu tek kad padne mrak. Istraživači takav tip ljudi zovu – sove, jer nam je kreativnost najbolja uveče, a oči i um su nam tada najotvoreniji.

Takav svoj metabolizam sam iskombinovala sa pričom o čarobnim jutrima i dobila svoju kombinaciju:

 

pitanja

Čarobne večeri za čarobna jutra

O čemu se radi?

(Skoro) svako veče, koliko god bila umorna, ja odradim neke svoje male rituale.

Bilo da je to dok uspavljujem zvrka ili dok ležim spremna za spavanje, sebi postavim dva pitanja:

  1. Na čemu si danas zahvalna?
  2. Na šta si danas ponosna?

Prvo pitanje se odnosi na traženje i najmanje sitnice u toku dana koja nas je učinila srećnim. To je direktna manifestacija one krilatice „uživaj u malim stvarima“. I to postavljanjem samo jednog pitanja!

Drugo pitanje povećava vaše samopouzdanje. Čak i kad mislite da ste slabi, da ne vredite, da ništa ne radite dobro, svakodnevnim pronalaženjem bar jedne sitnice kod sebe na koju ste ponosni, vi ćete definitivno pojačati svoje veru i ljubav prema sebi.

Hajde da sad pažnju pojedinačno usmerimo na oba ova pitanja.

 

1. Na čemu si zahvalan/na?

Koliko god ova tema bila rabljena od mora samoproklamovanih coacheva i modernih časopisa, iz ličnog iskustva moram priznati da negovanje zahvalnosti zaista radi radnju.

Za vas koji ste skeptici, navešću i rezultate naučnih istraživanja koji su potvrdili značaj zahvalnosti.

Naime, utvrđeno je da se redovnim negovanjem zahvalnosti pojačano luče dopamin i serotonin, što su hormoni koje nam dodatno stimulišu npr. antidperesivi.

Dakle, to su hormoni sreće i radosti. Oni koji nam fale kada smo tužni i depresivni.

Suština je da se negovanjem zahvalnosti mi okrećemo ka pozitivnim aspektima života.

Vremenom krenete i nesvesno da primećujete pozitivne stvari u životu. Dalje ćete to da povezujete i sa slikom o sebi i drugima, pa će i one na kraju biti više pozitivne.

Zvuči kao win – win situacija, zar ne?

Na početku ove rutine biće vam teško da nađete sitnicu na kojoj ste zahvalni u danima koji su realno bili loši.

Na primer, kada izgubite neku blisku osobu malo je nerealno u samom početku očekivati da će ova vežba da upali. Nemojte se forsirati, ne radite je ako vam deluje besmisleno u tom trenutku.

Međutim, kada prođe prvi nalet jakih neprijatnih emocija, probajte da pronađete i najmanju sitnicu koja vas je učinila srećnim tog dana.

Kada mi je teško da pronađem odgovor na ovo pitanje, pokušam da se setim npr. lepog obroka koji sam pojela, lepog vremena napolju, prijatelja koji se našao tu za mene.

I obraćanje pažnje na sam jednu takvu stvar svakog dana doneće vam dugoročne rezultate.

Efekat nećete primetiti odmah prvog dana, ali posle dužeg vremena sigurno hoćete.

 

2. Na šta si ponosan/na?

Svakodnevno traženje odgovora na ovo pitanje će garantovano uticati na porast vašeg samopouzdanja.

Posebno je korisno za one ljude koji ne veruju puno u sebe i koji „ne maze svoju ličnost“ dovoljno.

Čak i u danima kada mislite da ništa posebno niste uradili, još više ćete se zavoleti kada shvatite da ste ipak izvukli par stvari na koje ste ponosni.

Nije li to što ste u jednom užurbanom danu uspeli da postignete sve prioritete dovoljan razlog za ponos?

Ili ako ste uspešno iskulirali detetovo vrištanje/muževljevo nerazumevanje oko neke sitnice?

A ako ste skuvali lep ručak? Ne može to svako, heeej.

Pa ste posle svega toga uz poslednje atome snage išli da 2 sata vozate dete biciklom po gradu.

Bravo! Svaka čast! Budite ponosni na sebe. Zaslužili ste to.

I onda to sve isto ponovite i sutra.

 

Kakve sam efekte ja osetila?

Ova dva pitanja sebi manje više postavljam već dva meseca.

Primetila sam da zaista više uživam u sitnicama.

Više se usmeravam na traženje pozitivnog nego na samosažaljenje, ljutnju ili povređenost.

I jutra mi sada počnu sa više psihičke snage koja mi je neophodna da se suočim sa dnevnim izazovima.

Jednom prilikom sam doživela izuzetno stresnu situaciju i nenadano sam odlučila da bes promenim u zahvalnost. Pronašla sam šta je to što sam naučila u toj situaciji i odlučila da budem zahvalna na tom iskustvu, umesto da održavam bes prema ljudima koji su me (nenamerno) povredili. Nakon toga rezultati su bili neverovatni. Svi smo na kraju „spustili loptu“ i sve se završilo na najbolji mogući način po sve.

Ovakva moja reakcija bi mi ranije zvučala kao jedna „tra la la“ glupa teoretska popularna priča, ali mi u je u pomenutoj situaciji došla spontano, kao rezultat svakodnevnog negovanja zahvalnosti.

To vam jednostavno postane stil razmišljanja koji i nesvesno inkorporirate u svakodnevnicu.

A sebe sad volim još više. Ma, baš sam kraljica kad se tako hrabro nosim sa nekim stvarima.

Probajte i vi da ubacite ove rituale u svoju svakodnevnicu. I javite utiske. Sigurna sam da će ih biti puno posle nekog vremena.

2 Odgovor

  1. Nekako mi tvoji saveti za samopomoc mnogo bolje rade posao,nego gomila lajfkoucheva. Tvoji saveti su realniji,kao i saveti drage mi sugradjanke Jelene Pantic. Sve je mnogo primenljivije i bez teranja sebe da je sve stalno „cvece i prolece“. Uzivam u citanju tvojih tekstova. Pozdrav i samo napred.

  2. Drago mi je ako Vas inspirisem i pomazem i na ovaj nacin ? Ima i nekih dobrih, cak i vrhunskih coacheva, ali i puno njih priucenih koji obecavaju da resavaju stvaru za koje nisu dovoljno edukovani. To ne podrzavam.