Roditelji, čuvajte sebe da biste mogli da čuvate svoju decu!

Roditelji nikad više nisu bili prepušteni sami sebi u čuvanju dece.

Ranije su proširene porodice češće živele zajedno, pa je zaista bilo „potrebno celo selo da se odgoji dete“. Bilo je potrebno, a i tako se namestilo.

Danas su roditelji uglavnom samostalni i često žive sami sa svojom decom.

Kao da to nije dovoljno, na sve to mi imamo i više obaveza nego što su ih imali roditelji pre 50-100 godina. Majke su češće rano angažovane, a oboma roditelja sada i radno vreme traje duže.

Plus, vaspitanju dece nikad više nisi trebao da se posvetiš. Ranije je sve bilo jednostavno: „dete ima da te sluša. Ako ne sluša, sledi kazna!“

Danas se primenjuje pozitivno roditeljstvo, koje podrazumeva puno edukacije, probavanja i učenja.

Znači, zahteva i puno dodatnog vremena. A mi ga nemamo. Jer dan i dalje traje 24 sata.

 

Roditelji

Šta raditi? Kako se snaći? Kako preživeti?

Ono što je sigurno je: da nema nazad.

To je što je.

Vi možete kukati i lamentirati za nekim tamo vremenima kada je sve bilo lakše, ali ja smatram da to nema smisla.

Kao što sam u ovom tekstu rekla:

Svako vreme nosi svoje breme. Izazovi koji se sad stavljaju pred ljude u velikoj meri se razlikuju od onih koji su postojali kad su naši roditelji bili mali. O vremenu naše bake ni da ne pričam.

Ono što možete činiti je da se prilagodite sadašnjem vremenu i njegovim zahtevima. Da učite, da probavate, grešite. I onda tako opet u krug.

A pre svega toga, imperativ je da redovno praktikujete jednu stvar koju mnogi roditelji zaborave.

Ta stvar se jednostavnim imenom zove:

briga o sebi!

O da.

Brineš o sebi, da bi mogao o drugima.

Voliš sebe, da bi mogao da voliš druge.

Odatle sve kreće.

To je logičan početak.

A mnogima od vas je sigurno to nešto što ostavljate po strani.

„Kad da stignem još da brinem o sebi?“

„To je sebično. Deca mi moraju biti jedini prioritet.“

„Ako sebe nekad stavim na prvo mesto to onda znači da ne volim dovoljno svoju decu.“

Svakakva su uverenja koja roditelje koče da sebi pokažu malo više ljubavi.

A to vam nikako ne ide u prilog. Ni vama ni vašoj deci.

Kada je tvoje srce gladno, to te samo čini očajnim, nezadovoljnim i previše posesivnim u odnosu na svoje dete. (Laura Markham)

Nabolje lečenje umornog ili usamljenog srca je kroz REKONEKCIJU.

Sa sobom, svojom svrhom, vrednostima.

Ali i sa drugim ljudima. Odraslim ljudima.

Ako vam je ceo dan, svaki dan samo posvećen deci i njihovim temama, neminovno je da ćete posle nekog vremena zglajznuti.

Vaše srce žudi za nekim ne – bebećim stvarima i temama.

I ne, to nije ono kad uveče legnete sa mužem i pričate opet O DECI.

Nekoliko praktičnih ideja za jednostavnu brigu o sebi kad ste roditelj

Prvo što obično u ovakvim tekstovima pročitate su predlozi tipa: vreme za sebe, muzika, topla kupka, treninzi i sl.

Možda zvuči kao floskula, ali istina je da tako jednostavne stvari podrazumevamo, pa ih na kraju ni ne primenjujemo. A važne su.

 

No, ja ću ih preskočiti. Ne bih se ponavljala.

Evo nekih caka koje meni pomažu. (A merodavna sam, verujte, jer npr. moja kuma uvek komentariše kako od svih obaveza koje imam ja nekako uvek stignem da negujem sebe.)

briga o sebi

1.Šta vas opušta?

U kojim aktivnostima vi punite baterije?

Možda nije zgoreg i da na pravite listu. Kad stavimo na papir, materijalizujemo želje i potrebe, konkretizujemo ih, i na korak smo bliže njihovoj realizaciji.

Neke aktivnosti mogu biti korisne (npr. neke koje podrazumevaju fizičku aktivnost ili kreativnost), a neke mogu biti totalno zaglupljujuće (kao npr. bindžovanje serija).

Verujte mi kad kaćem da vam i takve aktivnosti ponekad trebaju. I tu nema ničeg lošeg.

Svi koji me prate na Instagramu svedoci su moje velike ljubavi prema serijama. Nemam problem da javno kažem kako baš uživam u tom „zaglupljivanju“. Kad mi je mozak na nuli a srce otputuje u tamo neki drugi svet.

Posle napornog dana, prepunog intelektualnog naprezanja i jurnjave, često mi prijaju baš aktivnosti koje će mi pružiti i intelektualni i fizički odmor.

U kojima neću morati ništa da radim, osim da ćutim, ležim i gledam.

Ovim aktivnostima ja popunim vreme za sebe:

  • serije (i filmovi)
  • čitanje
  • pisanje
  • istraživanje i slušanje muzike
  • slušanje podcastova
  • ćutanje i maženje sa mužem
  • Viber dopisivanje sa kumom i drugaricama
  • vežbanje (za sad postižem samo trbušnjake)
  • priprema lepog i ukusnog obroka
  • čaj

2. Da li ste zaista sigurni da ne možete da odvojite nijedan minut u danu za sebe?

Ili je to samo pitanje vaše organizacije?

A to je nešto što se uči. Ne rađamo se dobro ili loše organizovani, tako da odmah odbacite sve izgovore tipa „ja nemam vremena“ ili „loše sam organizovana“.

Evo kako ja vatam trenutke za sebe (a do skoro sam veći deo meseca bila potpuno sama sa detetom, pa vi vidite):

  • počela sam da dete ostavljam u vrtiću do pola 4-4, kako bih uvatila nekih 1-1,5h između posla i vrtića. Sad na raspustu sam naravno odmah posle posla trčala po njega, jer mi ga je bilo žao, ali sam naučila da mi inače ne bude žao. Pogotovo kad sam shvatila da mrtva gladna trčim po njega odmah posle posla, i da tamo ostanemo bar još pola sata, jer bi on još malo da se poigra. Znači – ništa ne trpi, njemu je tamo lepo, sve je to u mojoj glavi!
  • kad se igra sa tatom ili negde odu, eto meni još solo trenutaka
  • jednom nedeljno zvrka posle vrtića pokupe moji roditelji
  • uveče je napokon naučio kako da legne u normalno vreme, pa tu ćapim još koji trenutak. (Osim ako zaspim kad i on, u danima kada sam mrtva umorna)
  • tri puta nedeljno ga vodim na trening – heej, pa to je 3×1 h!
  • kad je bio beba i puno je sisao, dugo se uspavljivao – to su sve trenuci koje sam takođe imala za sebe
  • dok kuvam
  • kad idem negde peške ili biciklom

3. Kako koristite te trenutke?

Obzirom da mnogi koji ovo čitate imate zaista po 1h, da ne kažem i manje, dnevno koje možete iskoristiti, mnogo je važno kako koristite taj luksuz.

„Ona je sva organizovana. Ona je mašina. Nije opuštena.“

To su neki od komentara koje sam čula za sebe ranije povodom mog korišćenja tih slobodnih trenutaka.

A u stvari to nema blage veze sa tako nečim.

Ne zapisujem baš u planere kad ću gledati serije, čitati knjigu i sl.

Nisam toliko neopuštena.

Po nahođenju i svojim potrebama upražnjam onu aktivnost koja će mi u tom trenutku napuniti baterije.

Svaki Božiji dan.

Postavim ih kao jedan od prioriteta u svakom danu.

 

Ne kontempliram o beznačajnim stvarima, ne gubim to dragoceno vreme na nekakvu nervozu i vrtenje u krug.

Proleteće i onda ću iza sebe imati još jedan dan koji sam tako bzvz izgubila.

I onaj glupi osećaj kako ništa ne stižem.

Evo kako ja konstruktivno koristim slobodne minute i sate…

Sa  kumom se zbog obaveza nekad ne vidim i po 2-3 nedelje, ali smo zato svaki dan u Viber komunikaciji. To mi je izduvni ventil.

Sve tekuće u životu na nama svojstven način opalimo u porukama, bez cenzure. To mi je nekad dovoljno za pražnjenje.

Slično je sa još par drugarica, a i imamo i neke grupe gde delimo smešne skečeve i gifove.

Detetovi treninzi – odlična prilika za čitanje, slušanje podcasta i pisanje teksta koje uveče postujem na svom Instagram profilu.

Igrališta – kad sam sama takođe čitam, pišem, slušam podcaste.

A to mi je često i super prilika da se vidim sa nekim pa da opalimo odrasle razgovore. Deca se igraju a mi pričamo.

Kuvanje – na slušalicama slušam podcaste, webinare ili muziku.

Dok sam dojila – dopisivala sam se na telefonu, pisala tekstove na kompjuteru, sređivala sajt.

Nije možda socijalno poželjna slika, ali nije me grizla savest što „nisam prisutna“ baš svaki od 100 puta sisanja u toku dana.

Serije ubacujem kad god stignem – uveče kad muški spavaju, između posla i vrtića.

Prošle nedelje sam jednu epizodu čak odgledala u kafiću dok sam čekala dete sa treninga.  Na telefonu sa slušalicama.

Omiljeni čaj i poslednja epizoda uzbudljive serije – moje baterije su bile napunjene.

Sve gore navedeno radim i između posla i vrtića.

Neki bi rekli da sam zavisnik, a ja kažem da znam kako da napunim baterije tako da niko ne trpi.

Trudim se da gde god mogu idem peške ili biciklom.

To je dodatnih minimalno 15-20 minuta koje neretko iskoristim za slušanje muzike ili slušanje podcasta.

Ah, ti podcasti. Prijaju mi jer me konstantno inspirišu za kreiranje sadržaja.

Kad čujem neki dobar citat ili dobijem neku ideju – pritisnem dugme za pauzu i odmah upisujem u Notes u telefonu.

U telefonu imam bar 10 Notesa sa raznim idejama i delovima započetih tekstova.

Sa mužem se družim i „družim“ u hodu preko dana, ili uveče kad mali zaspi.

(Osim kada muž zaspi pre malog 🙂 )

 U jednom periodu smo imali dan u nedelji rezervisan za intimno druženje.

Možda zvuči kao usiljeno, jer „to sve treba da dođe spontano“. Međutim, oni koji imaju deci i poslove znaju kako lako prođe i par dana/nedelja da niste imali seks.

Ovako bar imate jedan dan u nedelji kada je sigurno da ćete ga imati.

Kad moji uzmu malog na čuvanje ja sam naučila da budem hiperproduktivna. Možda bi bilo bolje da to vreme iskoristim za spavanje, ali pundravci mi ne daju, jer tada snimam, pišem.

I naravno opet gledam serije.

Uveče dok ležim pored zvrka da zaspi postavim sebi ova dva pitanja za vežbanje zahvalnosti.

 

zahvalnost aleksandra birta

Na kraju…

Kao što ste možda primetili, ovo nije bio tekst u kom vam govorim kako sve postižem.

I kako svaki slobodni trenutak provodim u poslu i socijalno poželjnim, instagramerskim aktivnostima.

Ja sam vam ovde pričala o serijama, muzici, lenčarenju.

A ponekad ne radim ništa od toga, nego sam samo sama sa svojim mislima i osećanjima.

Valja redovno i to raditi. Na najjednostavniji način biti u kontaktu sam sa sobom.

Mnogima od vas su to gluposti, a npr. pisanje teška i nepoželjna aktivnost.

Zato je važno da kod prvog koraka popišete koje su to vaše aktivnosti koje vam pune baterije.

Možda će to biti viđanje sa drugaricom na kafi na svakih par dana.

Ispijanje kafe uz cigaru dok ste sami na terasi.

Onda kad znate šta je to što vas smiruje, u narednim koracima ćete naučiti kako da bolje organizujete svoj dan.

Tako da ni u jednom ne izostavite bar par minuta za brigu o sebi.

Za to ćete posle sami sebi biti zahvalni. A biće vam zahvalna i vaša porodica.

Sigurna sam u to.