To sa kim neko spava je jednako (ne) važno kao i šta je juče jeo

Na početku teksta ću vas prvo upoznati sa dva momka (oni su realni likovi, sa delimično izmenjenim opisom kako ne bi bili prepoznati).

Peđa

U poznim tridesetim. U dugoj i stabilnoj vezi. Zaljubljen u svoj posao, sa zavidnom i uspešnom karijerom. Za sad ne planira brak i porodicu, jer je izuzetno ostvaren i zadovoljan trenutnim životom.

Milan

Takođe u svojim tridesetim. Živi i radi u Nemačkoj, u okviru povremenih zaposlenja. Voli da izlazi. Ne voli da se vezuje niti da ostaje u dugim vezama. Nema dugoročnih planova u životu.

Po vašem mišljenju, za koju od ove dve osobe je verovatnije da je homoseksualne orijentacije? Na osnovu čega biste to zaključili?

homosekusalno

Verujem da bi većina osoba pomislila da je Milan gay osoba. Nema stabilnu vezu, provodi se, ne vodi ozbiljan život. Jer „svi su gayevi takvi, zar ne?“

E pa, nisu. Ako želite da znate, Peđin primer je taj koji je nastao po uzoru na jednu realnu gay osobu, a Milan po uzoru na heteroseksualnu osobu.

Ljudi su puni predrasuda, i to je neminovno

Odluke o tome ko je gay iz prethodnog primera donosili ste verovatno na osnovu nekih opšte prihvaćenih uverenja koje ljudi imaju o pripadnicima LGBT+ populacije (Lezbejke, Gay, Biseksualne, Transrodne osobe. Ja ću u daljem tekstu govoriti uglavnom o osobama homoseksualne orijentacije).

O njima kao i o drugim društveno osetljivim populacijama postoji bezbroj uvreženih shvatanja koja često nisu tačna. To su naše predrasude.

Da se razumemo, svi ljudi imaju neke predrasude. To tako mora biti. Ono što se može menjati je da konstantno radimo na tome da ih umanjujemo i da ne dozvoljavamo da one upravljaju našim postupcima.

Puno više u životu postižemo kada našim postupcima upravlja zdrav razum a ne predrasude.

Svi koji me poznaju znaju koliko se čitavog života borim protiv predrasuda usmerenih na ugrožene populacije ljudi. Smatram da su one nepotrebne i da u velikoj meri ugrožavaju život ljudi.

Kad sam bila mala strašno me je bolela istorijska diskriminacija prema crncima i indijancima. Danas kao psiholog svakodnevno u okviru Centra za socijalni rad pružam podršku velikom broju različitih drugih osetljivih grupa.

Kada su u pitanju ljudi koji su homoseksualne orijantacije poznati su mi njihovi problemi i izazovi sa kojima se svakodnevno susreću, obzirom da i sama poznajem dosta njih, pa sam od skoro postala i jedan od osnivača Mreže za prevenciju diskriminacije i podršku LGBT osobama Grada Novog Sada.

Ovo su po meni neke od najčešćih predrasuda o njima. Neke od njih sam i sama imala.

homoseksualna orijentacija

Homoseksualne osobe su bolesne.

Homoseksualnost je još 1974. godine izbačena iz DSM-a (Američke psihijatrijske klasifikacije). Od tada se ne tretira kao bolest nego kao varijabilnost seksualnog identiteta, što ni u kakvom slučaju ne utiče na kvalitet života jedne osobe, niti na njeno mentalno ili fizičko zdravlje.

Ako su stručnjaci tako utvrdili, ko smo mi da onda sudimo drugačije?

A ako ste možda u razmišljanjima „da li je to normalno?“, pročitajte ovaj tekst.

Homoseksualne osobe će zavladati svetom.

Niko tu ne želi da vlada svetom. Homoseksualnost nije nikakva zaraza koju ćemo jednom svi dobiti.

Ljudi sa takvom seksualnom orijentacijom je bilo od kad je sveta i veka. Kažu da oko 5-10% ukupne populacije čine ljudi homoseksualne orijentacije i taj procenat je konstantan decenijama i vekovima.

Može se samo činiti da „ih je sve više“ zato što sada imaju veću slobodu da se javno deklarišu.

Sve gay osobe su feminizirane, a lezbejke su muškobanjaste.

Iz ličnih poznanstava mogu reći da ovo sigurno nije tačno.

Da, ima gay osoba koji izgledaju mnogo više feminizirano nego moji straight drugari, ali znam i za neke koji izgledaju čak i duplo više kao „muškarci“ a deklarišu se kao gay osobe. Poznajem i lezbejke koje su ženstvene kao majski cvet.

Svako od nas poznaje barem jednu osobu koja je homoseksualne orijentacije. Možda toga niste ni svesni, jer ona ne sme to da vam kaže. I možda je to baš najmuževniji muškarac koga znate, ili najženstvenija žena.

Ako se javno deklarišu, uticaće na moje dete da i ono postane gay.

Niko nikoga ne može naterati da uđe u istopolnu vezu. Da, to može biti faza eksperimenta npr. u pubertetu kada sva deca eksperimentišu sa raznim identitetima, ali niko ne može biti gay čitav život samo zato što je to negde video ili mu je to neko naturio.

Vaše dete će i samo poznavati barem jednu osobu koja je homoseksualne orijentacije, tako da i to može biti dovoljno da shvati da postoje ljudi koji osećaju privlačnost prema istom polu.

A koliko dece neće ni čuti da postoji nekakva Parada ponosa. Jer ih to ne interesuje. Jer ne gledaju vesti. Jer vode svoj život.

Ok je možda da stupaju u brak, ali nikad im ne bih dala da imaju dete.

Ovo sam čak i ja govorila ranije, pored sve osvešćenosti i tolerancije koju imam prema marginalizovanim grupama.

Mislila sam o tome koliko ta deca mogu biti predmet osude i odbacivanja od strane društva, pa samim tim nemaju iste šanse za neometan razvoj kao i druga deca.

A onda sam razmišljala o homoseksualnim osobama koje poznajem. Hej, pa neki od njih bi bili duplo bolji roditelji deci nego mnoge heteroseksualne osobe.

Deci nije važno da li njegov roditelj spava sa istopolnom osobom ili ne.

Njima je važno kako on odgovara na njihove potrebe. Važno im je da li je tu za njih i da li im pruža dovoljno ljubavi.

Ni ja ne paradiram ulicom da se hvalim kako sam heteroseksualne orijentacije, pa ne treba ni oni da mi mašu svojom seksualnom orijentacijom.

Niko Paradom ne želi da maše svojom seksualnom orijentacijom niti da pozove sve ljude da budu LGBT.

Ovakve vrste šetnji su samo jedan od načina da skrenu pažnju javnosti na to da su ugrožena mnoga njihova prava koja su im garantovana Ustavom.

To nikako nije jedini način da se reše njihovi problemi i to nije sporno.

Čak ni mnogo ljudi homoseksualne orijentacije ne podržava Paradu, iz raznoraznih ubeđenja.

Njih treba tući i izbiti im ideju o homoseksualnosti

Nulta tolerancija na nasilje. Zbog čega god, kad god.

I tačka.

Šta sad sa svim ovim informacijama?

Cilj ovog teksta nije bio da sad svi pomislite „Hej, ljudi homoseksualne orijentacije su baš super„. Nisu svi od njih super, baš kao ni kod ljudi heteroseksualne orijentacije.

Ima i među njima onih koji nisu dobronamerni, koji su agresivni, napadni. Jer su to sve stvari koje se tiču temperamenta i karaktera, a ne seksualne orijentacije.

Cilj teksta nije bio ni da pomislite „Baš mi ih je žao. Hajde da im damo sva moguća prava„. Pa da kao u nekim evropskim državama državljanstvo pre možeš da dobiješ ako si u gay braku nego u straight. To je pozitivna diskriminacija, a nijedan vid diskriminacije svakako da nije dobar.

Ne treba gayevima i lezbejkama da ih neko žali, da im se divi ili da im daje više prava od ostalih.

Ono što njima treba je da imaju jednaka prava kao i svi ostali.

Da dobiju neki posao zato što imaju kvalifikacije i veštine za njega, a ne zato što jesu ili nisu gay.

Da na desktopu mogu slobodno da drže sliku voljene osobe bez straha od osude, napada ili otkaza.

Da dobiju adekvatnu pomoć institucija ako su žrtve nasilja ili ako su na bilo koji drugi način ugroženi.

Da mogu da učestvuju u bitnim odlukama ako im je partner životno ugrožen, baš kao što bi to bilo i u svakoj drugoj bračnoj ili vanbračnoj zajednici.

Da mogu da preuzmu nasledstvo ili kredit nakom smrti partnera.

Da slobodno poljube ili zagrle osobu koju vole. Gde god. Kad god.

I tako još bezbroj svakodnevnih stvari na koje ni ne pomislimo jer nam se podrazumevaju.

A njima predstavljaju kamen spoticanja za kvalitetan život. I to samo zato što videvši da im je partner istopolne orijentacije javnost odmah pretpostavlja i razmišlja o tome kako i zašto oni imaju seks.

Kada bi svi mi javno počeli da pričamo o tome kako i da li uopšte vodimo ljubav u svoja četiri zida, sigurna sam da bi na videlo izašlo toliko prljavština da bi ljudi koji imaju homoseksualnu orijentaciju postali najmanji „problem“.

Ali, o tome se ne priča. Jer je to intima svakog od nas. Jer to nije važno za naš posao, prijateljstvo, svakodnevni život.

Drugim rečima:

To ko je sa kim spavao je za mnoge svakodnevne stvari jednako bitno kao i šta je juče jeo.

Dakle, važnost te informacije je jednaka nuli!

Kao i obično, volela bih čuti vaše komentare. Obzirom da je u pitanju osetljiva tema, molim vas za poštovanje i miran ton, jer će svi komentari koji promovišu govor mržnje biti izbrisani. Hvala na razumevanju!

Ukoliko želite da dobijete više informacija o podršci koja se pruža osobama LGBT populacije, proverite neke od ovih stranica:

Mreža za prevenciju diskriminacije i podršku LGBT osobama Grada Novog Sada

Grupa Izađi

Labris

Asocijacija Duga

Da se zna

 

Jedan odgovor

  1. Ljudi su to. Stalno neke razlike. Samo kad bi svi radili na tome da ih umanjimo ?